BEVANDA: Hrvati nijednu bitnu reformu u BiH nisu blokirali

Nakon glamura glumačkog svijeta talk show “Dobar, loš, zao” ovoga tjedna se vratio vrućim političkim temama. Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko je predložio popisivanje prava hrvatskog naroda u svojevrsni “katalog”. Kako se postaviti prema takvim prijedlozima i kako na njih odgovoriti govorio je Slaven Bevanda, odvjetnik i zamjenik predsjednika Hrvatske republikanske stranke.

S 19 godina zatekao ga je rat koji nije izbjegavao već se aktivno uključio u obranu rodnog Mostara u kojemu je proveo svoj život i danas ovdje gradi svoju karijeru. Kroz politiku i angažmane u OESS-u na organizaciji izbora upoznat je s problematikom koja nam se vraća kao bumerang – izborni zakoni i njihova implementacija.

“Predlagali smo više puta rješenja koja bi mogla zadovoljiti i odluku Sejdić-Finci, da se ispune odgovarajući kriteriji iz Biselskog sporazuma iz 2013. da narodi ne biraju drugima predstavnike, ali u parlamentaru nije bilo volje da se to provede i tu smo danas gdje jesmo”, prepričava Bevanda.

Podsjećajući na povijest promjena Ustava Federacije i Izbornog zakona mogli bismo izvesti dva zaključka: BiH je išla naprijed kada su se usuglašavale zakonske promjene, a kada je to bio plod nametanja OHR-a ili nekih drugih institucija BiH je stajala, a smatra da i danas stoji te da ove zadnje političke nepravde ne donose ništa dobro.

Svatko ima pravo izjašnjavati se kako želi, ali kada je jasna zloupotreba u pitanju Bevanda dodaje da i europskoj pravnoj stečevini postoje mehanizmi koji takve stvari sprječavaju. “Npr. u Južnom Tirolu se ne možete od popisa do popisa izjašnjavati drugačije.”

Ovlasti Predsjedništva BiH koje mogu biti značajne, ovisi kako i koliko ih se koristi, sada stoje “u zraku” u ovome sastavu, zapravo pokazuju kako praska biranja drugima mora prestati. Ni pokretanje vitalnih interesa, ni sve druge ovlasti (zakoni) koje moraju proći oba doma parlamenta u ovakvom kapacitetu ne prolaze, tvrdi Bevanda kojega puno ne čudi ne reagiranje međunarodne zajednice koja neće tako lako priznati svoje neuspjele projekte i odluke.

“Razgovarao sam s ljudima Sarajevu. Mnogi od Bošnjaka koji su odlučili svoj glas dati Komšiću su bili upravljeni u tom smjeru ili je njihov glas bio glas “protiv”, a ne “za”.

Stalno prebrojavamo koliko Hrvati imaju mjesta, koliko prava, no zaboravljamo činjenicu da Bošnjaci u Republici Srpskoj imaju također zajamčena mjesta. Glavni tužitelj je Bošnjak, predsjednik Ustavnog suda RS-a je Bošnjak, ali birali su ih Srbi umjesto Bošnjaka. Umjesto da se zalažu za pravedno zastupanje na cijelom teritoriju BiH gura se Federacija kao tzv. bošnjački entitet. “Stalno živimo u svijetu lažnih mitova i floskula, plašenja trećim entitetom, a svatko zna da za promjenu Ustava treba imati dvotrećinske većine u skupštini i domu naroda”.

Govoreći o (ne)djelima Valentina Inzka koji je zabranjivao odluke SIP-a i zakona kada je u pitanju vlada “platforme”, a sada se nesretno i potencijalno opasno izražava o katalozima Hrvata, Bevanda se vraća na to da Hrvatima ne trebaju nikakva prava pored onih potpisanih Washingtonskim sporazumom koji su ovakvim odlukama brisani. “Najjednostavniji primjer je položaj županija/kantona s posebnim režimom.
Hrvati i Bošnjaci su amandmanima na Ustav 1994. godine ustanovili takav režim u Hercegovačko-neretvanskoj i Srednjobosanskoj županiji. Upravo tu su bili i najgori ratni sukobi te je pokušano sve kako bi se zadovoljio pravedan paritet itd. te da će Mostar i Travnik biti uređeni na istim načelima. Taj Travnik se nikada nije implementirao, a da bi kasnije odlukom Wofganga Petrischa to na kraju bilo i brisano, govori Bevanda i dodaje kako bi volio da se jednom ozbiljno razmotri pitanje koje su to reforme Hrvati blokirali, što im se često zna spočitavati.

O logici primjene odluka za Mostar, predmeta Ljubić, kako se zloupotrebljava popis stanovništva iz ’91., koliko je tko koristio vitalne nacionalne interese i za koje svrhe te što sve proizlazi iz konstitutivnosti pogledajte u video prilogu cijele emisije.