Vecer5-O-piscu-su-govorili-prof.-dr.-Milan-Vwego-Mile-Pavlovic-i-Niko-Pavlovic-890x395_c

Čapljinci se pjesničkom večeri prisjetili Vladimira Pavlovića

Završna večer ovogodišnjeg ljeta Trebižat 2017. u organizaciji H.K.U.D. “Seljačka sloga” Trebižat održana je na Domu kulture u Trebižatu.

Večer je bila posvećena književniku Vladimiru Pavloviću, čovjeku koji je ljubio zemlju hrvatsku pjesmom, srcem i svim bićem.

Uz žubor vode i zvuke prirode, baš kako je to znao dočarati Vladimir Pavlović, mladi iz Trebižata recitirali su stihove i ulomke iz njegovih djela.

Vladimir Pavlović (Trebižat, Čapljina, 29. rujna 1935. – 7. prosinca 1996.), bio je suvremeni hrvatski pjesnik iz Hercegovine. Osim pjesama, pisao je eseje, putopise, pripovjednu prozu i dramske tekstove. Pisao je publicističke radove s područja kulturnih i političkih zbivanja.

Uvijek je svojim osobnim i profesionalnim angažmanom pomagao Trebižatu i Društvu “Seljačka sloga”. Mišlju je, riječju i djelom bio pravi Trebižaćanin, stekavši neizmjernu zahvalnost rodnog kraja. Danas čapljinska Osnovna škola nosi njegovo ime.

Vladimir je supotpisnik Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku od 28. siječnja 1971. Zastupljen je u antologiji hrvatskih pjesnika Skupljena baština priređivača prof. dr. Stijepe Mijovića Kočana. Za djelo “Gral” je 1995. dobio književnu nagradu “Tin Ujević”.

Djela: “Riječi”, 1955., “Elegija o kralju”, 1966., “Vrijeme vatre”, 1968., “Zamak u pljusku”, 1972., “Grivna”, 1977., “Zemlja zebnje”, 1981., “Korablja”, 1984., “Izabrane pjesme”, 1984., “Arka od Narone”, 1985., “Tmica”, 1990., “Mirta”, 1990., “Stigma”, 1990., “Genezaretska plavet”, 1992.. “Gral”, 1994., “Kad su se koze smicale”, 1994., “Requiem za uzaludne mrtvace”, 1996., “U Mayer-lingu, jedne zime”, 1996. i “Getsemanska ura”, 1997.

Izvor: Bljesak.info