ĐUKANOVIĆ O ALUMINIJU: Hercegovačkom divu potrebna je pomoć, Vlada mora reagirati!

Ugledni međunarodni analitičar na polju aluminijske industrije, autor niza analiza i stručnih osvrta u svjetskim aluminijskim časopisima, Crnogorac Goran Đukanović, napisao je za mrežno izdanje Radija Slobodna Europa opsežnu raščlambu o stanju u Aluminiju d.d. Mostar, objavljenu pod naslovom Mostarski Aluminij može se spasiti i opstati. Između ostaloga Đukanović navodi da nitko u svijetu, osim Aluminija d.d. Mostar, ne kupuje struju prema enormno visokoj cijeni od 70 eura po MW. To su neodrživi uvjeti za opstanak tvrtki. S druge strane, u ovomu konkretnomu slučaju, kada je Aluminij d.d. Mostar u pitanju, Đukanović je mišljenja kako je perspektiva za aluminijsku industriju pozitivna i kako su ipak trendovi takovi da vrlo brzo, možda već nakon nekoliko mjeseci, Aluminij d.d. Mostar može stati na noge tako da će moči samostalno opstati.

Analizu prenosimo u cijelosti:

Aluminij, čiji su vlasnici s po 44 posto Vlada Federacije BiH i mali dioničari, dok je Hrvatska vlasnik preostalih 12 posto, zapošljava 900 djelatnika i, prema procjenama, ima dugovanja od oko 350 milijuna maraka. Aluminij, koji posljednjih mjeseci preživljava od dana do dana, povremeno gaseći pogone i prekidajući proizvodnju, tražio je pomoć od Vlade FBiH koja je rekla kako sudbina poduzeća ovisi o reviziji koja treba utvrditi ukupno stanje.

Strategija

Nedvojbeno, stanje na tržištu ove je godine bilo takovo da tzv. marginalni proizvođači aluminija u svijetu, uključujući i Aluminij d.d. Mostar, oni koji nemaju svoje izvore energije i oni koji imaju visoke troškove proizvodnje zbog niza drugih okolnosti, dakle i relativno male proizvodnje u odnosu na velike kineske proizvođače i na velike integralne proizvođače poput Norsk Hydro i Alcoa, znači svi ti mali europski proizvođači, ove godine imaju poteškoća s profitabilnošću i s opstankom na tržištu.

Cijena glinice ove je godine u nekoliko navrata ekstremno rasla, cijena aluminija vrlo je niska, sada je niža od 2000 dolara po toni, tako da proizvođači, Aluminij d.d. Mostar ili podgorički KAP, ne mogu ostvariti zaradu i ne mogu biti konkurentni na tržištu. Oni uvoze glinicu iz tuđinstva, preko velikih dobavljača i prema visokoj cijeni, a Aluminij d.d. Mostar ima i vrlo visoku cijenu struje tako da, zasigurno, barem što se ove godine tiče, nije stvar do menadžmenta, nego čisto do stanja na svjetskomu tržištu.

Nisam baš toliko upoznat s pojedinostima oko menadžmenta tijekom svih ovih proteklih godina, pratio sam kako je bilo promjene u menadžmentu, kako je nekoliko garnitura menadžmenta promijenjeno u posljednjih nekoliko godina, ali ne bih toliko stanje tamo i krizu dovodio u kontekst s nedavnim događanjima, koliko s jednim, u produljenomu trajanju, neriješenim statusom i nedostatkom neke strategije za Aluminij d.d. Mostar od strane, prije svega, vlasnika i onih najodgovornijih za njegovu sudbinu i za njegovo održanje. To su Vlada Federacije BiH i mali dioničari, a dijelom i hrvatska vlada koja bi se trebala uključiti u pomaganje opstanka Aluminija d.d. Mostar zato što ima 12 posto vlasništva u tvornici.

Uvjeti

Moj dojam je kako ne postoji jedna dugoročna strategija za Aluminij d.d. Mostar.

Znači, što je u ovomu trenutku bitno, koje su mogućnosti za Aluminij d.d. Mostar? Ili će ga pomoći Vlada, jer nema tko u ovomu trenutku, ili prijete bankrot i zatvaranje. Koje su posljedice takova stanja i eventualnoga zatvaranja i bankrota? Veća će biti šteta, u ovomu trenutku, nego neka kratkoročna ili srednjoročna pomoć od strane države.

Drugo, ukoliko država planira prodati Aluminij nekomu drugom vlasniku, teško će ga u ovomu trenutku netko kupiti bez dugoročnoga ugovora za električnu energiju, za povoljnu isporuku električne energije. Ukoliko će nekomu stranom vlasniku ili novomu vlasniku dati Aluminij d.d. Mostar pod tim povoljnim uvjetima, postavlja se pitanje zašto ga ne bi sada podržala i omogućila sadanjemu menadžmentu ipak spasiti tu tvrtku, kako bi ona opstala na tržištu?

Imam dojam kako se, u ovim trenucima, uvelike sporo radi, kako bi Vlada trebala brže reagirati kako bi se nešto događalo oko Aluminija d.d. Mostar, pošto je ovakovo stanje neodrživo.

Tržište

Oni doslovce plaćaju struju dan za dan, i svaki im je sljedeći dan neizvjestan. Nitko u svijetu, osim Aluminija d.d. Mostar, ne kupuje struju prema enormno visokoj cijeni od 70 eura po MW. To su neodrživi uvjeti za opstanak tvrtki.

Poruka je da se stvari mora brže rješavati ili, na kraju krajeva, ako ih nije moguće riješiti, dajte onda da vidimo neko rešenje u smislu nekoga programiranog stečaja ili nečega što bi jednostavno, na bilo koji način, zaustavilo ovu agoniju u Aluminiju d.d. Mostar.

Nepostojanje strategije i takov raspored snaga na svjetskomu tržištu čine da mali, tzv. marginalni proizvođači, bilo aluminija ili čelika, nemaju priliku za neku dugotrajniju perspektivu ili za opstanak na tržištu. To su tvrtke koje, u ovim tržišnim uvjetima, u ovomu stanju, bez nekoga raznovrsnog programa proizvoda od aluminija, bez kupaca iz raznih krajeva svijeta i bez većega tržišta, jednostavno ne mogu ostvariti zaradu i, u ovomu trenutku, ne mogu biti uspješne.

Sve se svodi na to da ti veliki igrači igraju glavnu ulogu ako hoće kupiti vlasništvo u nekoj tvrtki, i onda će opstati, a ako ne, prepušteni su na milost i nemilost svjetskoga tržišta.

Perspektiva

Vlade regionalnih zemalja imaju puno problema oko drugih stvari i nemaju ni dostatno informacija ni dostatno volje ni dostatno sredstava kako bi se bavile tim tvrtkama, kao što su željezara u Smederevu, podgorički KAP ili Aluminij. Bojim se kako se sve svodi na nedostatak jedne dugoročne strategije, što i kako.

Sigurno je kako se moglo bolje provoditi taj, da ga nazovem plan, i tražiti neko rješenje za sve te tvrtke u regiji, međutim, jednostavno kao da nije bilo dostatno, ne samo volje, nego jednostavno nije bilo dostatno informacija, dostatno nekih pametnih odluka u pravomu trenutku kako bi se spriječilo štetu i gubitke i kako bi se omogućilo tim tvrtkama stati na noge i imati neku perspektivu.

To su tvrtke koje, u ovim tržišnim uvjetima, u ovomu stanju, bez nekoga raznovrsnog programa proizvoda od aluminija, bez kupaca iz raznih krajeva svijeta i bez većega tržišta, jednostavno ne mogu ostvariti zaradu i, u ovomu trenutku, ne mogu biti uspješne.

Potražnja

U ovomu konkretnomu slučaju, kada je Aluminij d.d. Mostar u pitanju, mislim kako je ipak perspektiva za aluminijsku industriju pozitivna i kako su ipak trendovi takovi da vrlo brzo, možda već nakon nekoliko mjeseci, Aluminij d.d. Mostar može stati na noge tako da će moči samostalno opstati, bez pomoći države i Vlade uz, opet kažem, povoljnije uvjete opskrbe električnom energijom. To mora biti riješeno.

Bitno je samo prebroditi ovo razdoblje od nekoliko mjeseci, uzrokovano i ovim trgovinskim ratom između Kine i Sjedinjenih Država i tarifama na aluminij u Sjedinjenim Državama. Međutim, to nije trajno stanje na tržištu, velika je potražnja za aluminijem, potražnja raste i sigurno će se stanje na tržištu stabilizirati, tako da će i Aluminij d.d. Mostar moći, već tijekom sljedeće godine, ostvarivati prihod i zaradu bez pomoći države.

Važno je napomenuti kako sada, ovih par mjeseci, on mora premostiti to stanje i nekako stati na svoje noge kako bi mogao funkcionirati samostalno. Ne mislim kako je to na dulje razdoblje, kako će država morati stalno uskakati i pomagati toj tvrtki, nego kako se jednostavno radi o jednomu relativno kraćemu vremenu u kojemu tvrtka jednostavno mora proći kroz ovo razdoblje i mora računati na neku pomoć od vlasnika, od države.

Odluka

Očito je kako nema većinskoga vlasništva u Aluminiju d.d. Mostar, što bi isto, na neki način, trebalo biti riješeno, kako bi netko snosio odgovornost, kako bi netko imao 50+1 posto vlasništva i kako bi se znalo tko je odgovoran za tvrtku. Ukoliko tvrtka čeka na rešenje, doslovce se stječe dojam kako nitko nije odgovoran za ovo stanje, a nema se vremena, mora se odmah sada reagirati i pomoći, ako se misli pomagati.

Ako je Vlada rekla kako će spasiti tvornicu, kako tvornica ne će biti zatvorena, još nema nekih konkretnih odluka i pomaka. Ako je već donesena odluka o pomaganju tvrtki, to treba raditi odmah, a ne kada šteta nastane i kad gubici budu još i veći. Sada je potrebno, i sada trebaju reagirati.

Izvor: HMS