GOVORIMO HRVATSKI: Dar i poklon

Stvar koju drugoj osobi dajemo u znak pažnje, nježnosti, zahvalnosti, nazivamo dar ili poklon, dar darujemo i darivamo ili poklon poklanjamo. Vrijeme darivanja i poklanjanja uvijek je dobro došlo, stoga je potrebno znati njihovu razliku. Osim toga zajedničkog značenja, dar i poklon imaju još i svoja posebna značenja.

Imenica dar stara je riječ koja potječe još iz praslavenskog jezika, a pripada istoj skupini riječi kao i glagol dati. Dar je ono što se daje, ono što je dano. U tome smislu, razlikujemo dva osnovna značenja ove imenice: ono što je netko nekomu dao, tj. poklon, ali i ono što je nekomu dano, tj. talent, nadarenost, sposobnost.

Uz značenje poklona, dar znači i sposobnost koja nam je urođena – primjerice, dar vida, sluha, ljubavi, mišljenja; znači i osobitu sposobnost, nadarenost – primjerice, dar za pisanje, slikanje. Osoba koja često daruje, darežljiva je osoba – darežljivac. Osoba koja što daruje, a da pri tom ne mora biti darežljiva, ta je darivatelj.

Imenica poklon uistinu je kraće u hrvatskome jeziku, no nalazimo je i u starih pisaca, primjerice u Gundulićevom “Osmanu”. I riječ poklon ima dva značenja: ono što je poklonjeno, dar, ali i naklon. Uz značenje dara, poklon nema drugih značenja. Kadgod se (pogrješno) upotrijebi u značenju naklona pri pozdravu ili naklona pred gledateljstvom. Pokloniti se možemo pred oltarom, pred gledateljstvom, pred vladarima, pred vlastima.

Kao što vidimo, imenice dar i poklon značenjski se poklapaju kada označuju ono što se nekomu daje. Iako je imenica dar starija, nema nikakve potrebe, a ni dobroga razloga, da iz svojega jezika izbacujemo ili potiskujemo imenicu poklon.

Stoga, za svaku prigodu – darujte darove i poklanjajte poklone – male i velike znake pažnje. I samo poljubac može biti darovani poklon ili poklonjeni dar