GOVORIMO HRVATSKI: Molba ili zamolba

Molba ili zamolba.

U potrazi za poslom, važno je ostaviti dobar prvi dojam. Pismenim javljanjem pišemo molbu ili zamolbu?! U sljedećim rečenicama, objašnjavamo kojoj riječi dajemo prednost.

Iako se riječ zamolba nevjerojatno proširila posljednjih dvaju-triju desetljeća, jezikoslovci prednost daju imenici molba. Ona je, naime, u hrvatskom jeziku prisutna još od srednjeg vijeka. Zabilježena je u starim rječnicima i u djelima starih pisaca (Gundulića, Hektorovića, Kanižlića…).

Zamolba se javlja tek krajem 19. stoljeća, primjerice, u djelima Vjenceslava Novaka i Slavka Kolara, ali je sve do kraja 20. stoljeća, vrlo rijetka u upotrebi. Njezino širenje, nažalost nije bilo motivirano jezičnom potrebom, nego, možda je grubo reći, političkim razlozima.

Imenica molba i s tvorbene strane ima prednost, jer se imenice češće tvore od nesvršenih glagola. Kada imenicu tvorimo prema glagolima “moliti” koji je nesvršen i “zamoliti” koji je svršen, odabrat ćemo prvi: moliti – molba. Tek ako tvorena riječ ima značenje, tvorit ćemo riječ od svršenog glagola. Tako prema glagolima braniti i zabraniti imamo imenicu zabrana jer brana znači nešto drugo.

Budući da govornici u svojoj svijesti nemaju jasno definiranu razliku u značenju između riječi molba i zamolba, prednost treba dati jednoj od njih, i to onoj koja je pravilno tvorena i koja ima mnogostruko dužu tradiciju u hrvatskom jeziku, a to je imenica molba.