Hrvatska na Svjetskim prvenstvima: Vatreno ludilo ’98

Za nešto više od dva tjedna kreće Svjetsko nogometno prvenstvo koje se ove godine održava u Rusiji. Hrvatska će se peti put u svojoj povijesti naći na najvećoj nogometnoj smotri, a kroz seriju tekstova prisjetit ćemo se njenih prethodnih nastupa.

Hrvatska nogometna reprezentacija u Francuskoj 1998. je prvi put nastupila na Svjetskom prvenstvu. Nakon jako dobrog debija na Europskom prvenstvu u Engleskoj 1996. gdje su stigli do četvrtfinala, izabranici Miroslava Ćire Blaževića u pozitivnom ozračju dočekali su početak svog prvog Svjetskog prvenstva. Ćiro je put Francuske poveo sljedeće igrače:

VRATARI: Dražen Ladić, Marijan Mrmić, Vladimir Vasilj
BRANIČI: Goran Jurić, Zvonimir Soldo, Slaven Bilić, Igor Štimac, Dario Šimić, Igor Tudor, Robert Jarni, Ante Šerić
VEZNJACI: Zvonimir Boban, Aljoša Asanović, Robert Prosinečki, Silvio Marić, Krunoslav Jurčić, Zoran Mamić, Mario Stanić.
NAPADAČI: Davor Šuker, Goran Vlaović, Petar Krpan, Ardian Kozniku

Hrvatska je bila smještena u grupu H, a društvo u njoj su joj pravili: Argentina, Japan i Jamajka. Upravo protiv Jamajke, još jednog debitanta, Ćirine trupe su otvorile turnir. Početni pritisak nestao je već u 27. minuti kada prvi, povijesni hrvatski gol na Svjetskim prvenstvima postiže Mario Stanić. Hrvatska je na kraju slavila sa 3:1 (Prosinečki 53′, Šuker 69′; Earle 45′) i time se na sjajan način predstavila svjetskoj nogometnoj javnosti. U drugoj utakmici Hrvatska je upisala i drugu pobjedu, golom Šukera savladan je Japan i osiguran prolazak u osminu finala. Unatoč porazu od Argentine (1:0) u borbi za prvo mjesto, Hrvatska je prvi dio turnira odradila na visokoj razini i puna samopouzdanja čekala osminu finala u kojoj je igrala protiv Rumunjske.

Rumunjska je prvi dio turnira odigrala jako dobro ali protiv Hrvatske nisu imali nikakve šanse. Vatreni su slavili sa 1:0 golom Šukera s 11 metara, a pobjeda je trebala biti i uvjerljivija jer su kroz cijelu utakmicu nizali prilike dok su protivnicima dopustili samo jednu. Zakazano je četvrtfinale s Njemačkom i euforija je mogla početi.

Igrači, a i navijači još su pamtili 1996. i željeli su se osvetiti Nijemcima za poraz u četvrtfinalu. Početnu nervozu na terenu spašavao je Ladić koji sjajnim intervencijama drži Hrvatsku na životu. Prekretnica se dogodila u 40. minuti kada Christian Worns grubo starta na Šukeru i dobiva izravni crveni karton. Nakon toga gledali smo samo jednu momčad na terenu. Jarni sjajnim golom u sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena donosi Hrvatskoj vodstvo, a Vlaović (80′) i Šuker (85′) postavljaju konačnih 3:0. Ovo je bila najveća pobjeda u kratkoj povijesti Vatrenih a i dan danas se slovi kao najvećom utakmicom hrvatske nogometne reprezentacije. Hrvatski navijači su u raznim dijelovima svijeta slavili, dok su Njemačka a i ostatak nogometnog svijeta prvi put vidjeli stvarnu snagu Hrvatske.

Zakazano je polufinale s domaćinom koji se kroz cijeli turnir provlačio. Uz „himnu Vatrenih“, Severininu pjesmu „Djevojka sa sela“, navijači su po čitavoj Hrvatskoj ali i Hercegovini s nestrpljenjem očekivali utakmicu koja je bila zakazana za osmi srpnja. U prvom poluvremenu gledala se oprezna igra u kojoj ni jedna ni druga ekipa nije bila spreman za neki veći rizik. To se mijenja početkom drugog poluvremena kada Šuker pogađa za 1:0 nakon sjajne asistencije Asanovića. Nažalost, slavlje nije potrajalo ni minutu jer Francuska koristi grešku Bobana i preko Thurama dolazi do izjednačenja. Slična situacija događa se i u 70. minuti kada ovaj put griješi Jarni, a isti igrač donosi vodstvo domaćinu koji je četiri minute kasnije ostao s igračem manje jer Laurenta Blanc dobiva crveni karton. Hrvatska do kraja utakmice nije iskoristila igrača više i Francuska prolazi u finale, dok je Hrvatsku čekao dvoboj za broncu protiv Nizozemaca.

U utakmici za broncu vidjelo se razočarenje Nizozemaca koji su u Francusku došli s namjerom da uzmu zlato, ali ih je u polufinalu zaustavio Brazil. Hrvatska je to iskoristila, Šuker u 13. minuti pogađa za 1:0, osam minuta kasnije Zenden Tulipanima donosi izjednačenje, ali u 35. minuti Prosinečki postavlja konačnih 2:1 i Hrvatskoj donosi povijesnu broncu, dok je Davor Šuker kao najbolji strijelac turnira osvojio zlatnu kopačku.

Hrvatska je možda mogla proći i u finale u kojem bi se potukla s Brazilom za zlato, možda je Ćiro u polufinalu mogao ranije uvesti Prosinečkog, možda Thuram nije baš tada morao postići svoja dva jedina reprezentativna gola u 142 nastupa za reprezentaciju… puno je tih možda na koje se ne treba obazirati i turnir ne treba pamtiti po tome. Turnir treba pamtiti po tome da se Hrvatska na sjajan način predstavila nogometnoj javnosti i u svom prvom nastupu na Svjetskom prvenstvu uzela broncu. Navijači su na sjajan način dočekali heroje uz koje su pjevali i slavili do dugo u noć, a i dan danas se ovaj uspjeh prepričava s posebnom iskrom u očima.
I kao što bi Seve rekla: „Ne, ne, ne trebam ja zlato, niti dukat žuti samo trebam rijeku da izvor pomuti.“

Luka Šurkalović/Pogled.ba