Isplati li se svratiti u Duty free shop

Prenosimo u cijelosti kolumnu Slobodana Kadića iz Glasa Slavonije:

Ni djutići više nisu kao što su nekad bili

Ni djutići više nisu kao što su nekad bili. Nezamislivo mi je proći rajem zvanim aerodrom – a da bar malo u nekoj duty free mirisnici ne onjušim neki novi miris pa ga kupim za ne daj Bože. Ili možda prije nego poletim džambodžetom kupim neodoljivu mamutsku Toblerone čokoladu ili neku bočicu finog alkohola – sebi ili drugima, poklonu se svako grlo razveseli. Ipak, što češće prolazim tim rajem, uočavam da on godinama gubi ono osnovno što u svom imenu ima – besporezno postaje itekako porezno!

Prema svim mogućim teorijama, duty free shopovi su trgovine “između država” koje nemaju poreze na određene proizvode koji se tu onda prodaju po povoljnijim cijenama. U praksi to odavno nije točno (jer se teorija često razlikuje od prakse, nap. a.) i ovisi od aerodroma do aerodroma. U početku su ti jeftiniji proizvodi bili oni s velikim porezom – alkohol, parfemi, cigarete ili možda fina belgijska čokolada. Ne kažem da i sada možete uštedjeti kada su veliki popusti, ali puno manje nego prije desetak ili dvadesetak godina.

Čak 320 posto skuplje!

Trgovine i dalje prodaju robu bez poreza, ali veliku dobit zadržavaju za sebe, dok putnici plaćaju sve više i više, uglavnom maglu. Djutići i dandanas osim u zračnim lukama postoje i između nekih država, npr. na tromeđi između Bjelorusije, Rusije i Ukrajine te su nevjerojatno povoljni. Tamo još uvijek znaju što putnici vole. Uvijek se rado sjetim onoga u Donjem Miholjcu na granici između Hrvatske i Mađarske čiji ostatci sada izgledaju kao kulisa za neki film strave i užasa Alfreda Hitchcocka. Tamo se sve prodavalo kao alva, a karavane automobila mesom i sirom prepunih prtljažnika kupaca iz susjedne BiH – tajanstveno su nestajale iza horizonta.
Engleski su stručnjaci nedavno uspoređivali cijene nekih proizvoda istih proizvođača u djutićima diljem svijeta. Zaključili su da se neki proizvodi prodaju čak 320 posto skuplje nego u londonskim trgovinama, baš onaj moj isti Toblerone s početka priče u Singapuru košta 106, a u Londonu – 25 kuna?! U Hong Kongu je skuplji 276 posto, a slično je i na aerodromima u Abu Dhabiju, Dubaiju, Pragu, Aucklandu… Najeftiniji se pokazao na londonskom Heathrowu – 33 kune. Zagrebački djutić nije bio na popisu, iako mislim da bi bio u samom vrhu po skupoći. Jeftini su samo proizvodi na akciji, neki stariji parfemi prodaju se za 19.90 eura, a pronađe se i pokoja krpica koja je dosta snižena pa djeluje povoljno. Ako ste bili na “Tuđmanu”, znate da tamo djutić ne možete izbjeći jer da biste došli do gejta i zrakoplova – morate se kroz njega dobro prošuljati jer drugog puta – nema! O onom beogradskom bolje da ne pričam, čudi me što tamo i novine ne naplaćuju 300 posto skuplje, a budimpeštanski ima simpatične cijene. Za sve je kriv poznati duty free lanac trgovina Heinemann koji ima odlične akcije pa se tamo najviše i iznenadim.
E sada, postoje i ograničavajući faktori pri kupnji robe u takvim trgovinama. Dobro se trebate raspitati o carinskim ograničenjima kako ne biste ostali bez kupljenog. I sam sam bezbroj puta svjedočio bacanju šteka cigareta u smeće nakon dolaska putnika iz Dubaija u Zagreb.

Ograničenja

Carinici su za putnike posebna priča (još iz Biblije zajedno s farizejima, nap. a.) pa ću o njima i iskustvima detaljno u nekoj budućoj kolumni. Da se u nekim djutićima previše ne zanesete, podsjetit ću vas na uvozna ograničenja u domovinu. Ako putujete iz EU države, nitko vas neće gnjaviti. Ako putujete iz neke druge zemlje, vjerojatno će vas gnjaviti. Ako npr. putujete iz Australije, možete unijeti četiri litre nepjenušavog vina i 16 litara piva, jednu litru jakih alkoholnih pića s alkoholom višim od 22 posto ili jednu litru etilnog alkohola s alkoholom od 80 posto ili višim ili dvije litre pojačanog ili pjenušavog vina i sve se na kraju kombinira jer ako unesete ovo, ne možete uvesti ono i obrnuto. Prije nego što se odlučite na uvoz, treba svakako završiti i fakultet jer je sve tako jednostavno napisano da nitko osim carinika to ne razumije.

Bescarinski možete kupovati i u zrakoplovima, obično nešto prije slijetanja i kabinsko osoblje rado prima tvrdu valutu i sve kartice. A kad s daleka puta stignete doma te raspakirate kofer i pozovete susjedstvo i prijatelje, koga više briga za poreze kad je na stolu luksuzno iće i piće, a na vratu fin miris. Nije beg cicija, kaže naš narod, koji euro više ili manje, nećemo propasti jer ne putuje se ipak – svaki dan!

Izvor: Glas Slavonije