Kad Volkswagen “poludi”

Kada Nijemci polude

Podsjetnik na jedan automobil. Uza sve želje da se ne poslužimo generaliziranjem, na spomen njemačkog naroda najčešće kroz glavu prolaze pojmovi poput pedantnost, organiziranost i ozbiljnost. Iz tog razloga obožavamo kada njegovi pripadnici pokažu drugačije lice, odnosno stranu na kojoj se krije otkačenost, humor i dobra zafrkancija, što su pojmovi koje vrlo, vrlo rijetko možemo povezati s njemačkom automobilskom industrijom, što je valjda i jedan od razloga što su tu gdje jesu. Njihovi su automobili prije svega odmjereni, kvalitetni, principijelni, vjerni tradiciji i generalno ne iskaču iz davno zacrtanih okvira dobrog proizvoda.

Baš zato može nam samo biti drago što postoje oni trenuci kada se to ipak dogodi, a jedan od primjera iz novijeg doba koji mi prvi pada na pamet sulude su izvedbe Mercedes-Benza G-klase sa šest kotača, što su automobili koji su sasvim nepotrebni i pretjerani, te ničime ne mogu opravdati svoje postojanje osim činjenicom da nas žele dobro zabaviti. Odnosno one koji su ih kupili, jasno. Takvi primjeri njemačkog silaska s tradicionalnog puta pojave se s vremena na vrijeme i bez iznimke ostave trag u industriji kojeg se kasnije rado prisjećamo. U današnjem osvrtu donosim jedan takav automobil.

Sportska Buba? To je moguće?

Došao je iz Volkswagena i na stražnjici nosi natpis Beetle, koji vežemo ili uz ono klasično rudimentarno vozilo koje je stavilo ogroman broj obitelji na kotače ili pak uz pomodnu retro izvedbu koja se pokušala pozvati na slavnu prošlost, ali zapravo nema nikakve veze s filozofijom koju je original svojedobno zagovarao. A onda je tu Beetle s RSi nastavkom, koji ne možemo smjestiti apsolutno nigdje drugdje osim na stranicu povijesne knjige koja opisuje dan kada su se svi iz Volkswagena kolektivno napušili i odlučili izraditi nešto stvarno posebno. Za dobru mjeru, neka bude u 250 komada.

Uzeli su stoga osnovu tadašnje „nove Bube“ i započeli razvoj sportskog automobila vođeni pitanjem što bi se dogodilo kada bi umjesto benzina natankali Red Bull. RSi je tako u usporedbi s običnom civilnom verzijom dobio masivno stražnje krilo, šire blatobrane, jedinstvene prednje i stražnje branike s difuzorom i 18-inčne OZ Superturismo naplatke, dakle u osnovi sve ono što biste stavili na automobili kada biste ga htjeli učiniti iznimno agresivnim i sportski nastrojenim. Fora je u tome što je Buba bila sve suprotno od navedenih pojmova, pa je krajnji rezultat prerade u jednu ruku smiješan, ali u drugu ruku ipak pomislite na trenutak da biste ovaj primjerak mogli shvatiti ozbiljno.

Volkswagen Beetle RSi Ima sve karakteristike pravih vozačkih automobila

Ta pomisao pratit će vas bez sumnje i nakon što zavirite u interijer, u kojem je umjesto smiješne vaze za cvijeće, ako se sjećate tog dodatka kojim je Volkswagen htio jasno pokazati kojoj publici je namijenio novi automobil, nalazi obilje ugljičnih vlakana i golog aluminija, kao i ručni podizači stakala kao jedna od mjera uštede na masi. Pogled bi vam uskoro mogao preletjeti preko kožnih, narančastih Recaro trkaćih školjki, ponovno ojačanih ugljičnim vlaknima, i zaustaviti se na prostor između njih gdje se nalazi tipka za paljenje, ali i ručica ručnog mjenjača sa šest stupnjeva. Isti prenosi snagu 3,2-litrenog VR6 motora, koji razvija maksimalnih 221 KS pri 6200 o/min i 317 Nm okretnog momenta pri 3200 o/min, do svih kotača putem 4Motion pogona. Takva konfiguracija omogućava sasvim ozbiljno ubrzanje do stotke za 6,4 sekunde i maksimalnu brzinu od 225 km/h.

Još nije kolekcionarski automobil

Možda i najbolja stvar vezana uz RSi Bubu leži u činjenici da se ne radi o nekom prototipnom automobilu koji je svijetlo dana vidio jednom u životu na nekom sajmu, već je stvarno bio ponuđen na europskom tržištu, doduše u limitiranom izdanju i po cijeni primjerka od paprenih 80 000 dolara. Danas im je cijena pala na polovicu nekadašnje vrijednosti, a stvarno bi bilo zanimljivo saznati gdje se nalaze svi primjerci, odnosno smatraju li njihovi vlasnici da se isplati čuvati ovakvo vozilo zbog kolekcionarskog potencijala ili ih voze na dnevnoj bazi. Trebali bi ovo drugo, jer Volkswagen ga je zamislio kao pravi vozački automobil i možemo se samo nadati da će se jednom u budućnosti ponovno odlučiti na razvoj nečeg sličnog.

Izvor: klipmagazin.com