KOMŠIĆLUK: Dio BIH zbog kojeg su najveća svjetska imena novinarstva, odlučila prodati obraz

Osvrt portala Poskok.info na medijsko praćenje izbornih i postizbornih događaja u BiH

U BIH je na retorici nacionalizma, prijetnji, huškanja, pozivanja na nabijanja na kolac, poziva na silovanje predsjednice druge države, pozivima na rušenje mostova u drugoj državi, na vlast oktroiran najmlađi Bakirov janjičar. Željko Komšić.

Dvostruka izborna krađa SDA , prva nad Hrvatima, i druga nad sekularnim partijama u Bošnjaka proslavljena je uz Allahu Ekber i Tekbir u izbornoj noći.

Izetbegović je bio svjestan da jedina osoba kojom može ubiti dvije muhe, i Čovića i Bećirovića nosi ime Željko Komšić. Digao je sve radikalno na noge. I zadržao prevlast u Predsjedništvu. Mudro. Nesportski i nekorektno no mudro. No kako su događaje u BIH popratili “neovisni mediji” izvan BIH?

Ovdje ćemo istaknuti one čija uredništva nadziru Bošnjaci iz Sarajeva, uposleni na njima, ili pak kao dopisnici.

Radio Slobodna Europa isti dan objavljuje sramotan naslov:

Bošnjaci i Srbi izabrali nacionalizam. Hrvati izabrali socijaldemokratu.

Novinar RSE-a je iz Sarajeva. Bošnjak je. Treba li što dodati ?

Reuters piše o “umjerenom kandidatu koji je pobijedio nacionaliste u Hrvata koji sada organizira studente da protestiraju”. Autor teksta je Bošnjak. Iz Sarajeva je. A Reuters je Reuters. Nekada je ta novina pratila načelo da priča mora imati dvije strane. Više ne prate.

Associated Press piše također o “umjerenom kandidatu koji je pobijedio nacionaliste u Hrvata i sada nacionalisti prosvjeduju protiv socijaldemokrate” Autor teksta je Bošnjak. Iz Sarajeva je. Nekada je i ta agencija pratila načelo da priča mora imati dvije strane. Više ne prate.

Al Jazerra radi sramotan prilog u kojem u dva navrata jako precizno, namontirava snimke huligana iz Podgorice. Video je namontiran tako da se nikako ne mogu primjetiti oznake srpskih i crnogorskih navijača, niti se odrediti lokacija.

Bio je to otvoren poziv na sukob!

Al Jazeera, ili netko na njoj pokušali su izazvati sukoba Bošnjaka iz Istočnog Mostara i hrvatskih studenata. Ulica Nikole Šubića Zrinjskog, nekadašnje Lenjinovo trebalo je tu noć postati krvavo mjesto nove bliskoistočne revolucije. Arapskog proljeća u Hercegovini potpaljeng arapskim kapitalom.

Pod utjecajem te huškačke propagande nastradao je i ni kriv ni dužan, bubnjar Dine Merlina koji je u Mostaru vidio umjesto šetnje rat na ulicama. Pa zaprijetio tenkovima. Zašto ga branimo? Zato što običan čovjek nije dužan iscrpno se baviti medijima. On je naprosto žrtva višemjesečnog huškanja. I isključivo ga tako treba promatrati.

Ujutro se Al Jazeera poslovnično ispričala. “Što ćeš, eto dogodi se svima, pa i najboljima”. No odvratan strašan okus ostaje u ustima. RAK još nije reagira. Intelektualci šute.

2/3 Predsjedništva i 2/3 diplomacije u BIH postavljat će, nakon ovih izbora, Bakirov vrhovni zapovjednik. Kojeg Bakir naziva svojim predsjednikom. Erdogan. Nasuprot njemu jednu trećinu kontrolirat će Dodik.

Bez predsjednika, bez političkih prava, ostavljeni od Zagreba, poniženi od SAD-a , europski narod usred Europe pretvara se u Kurde.

Premda jedini prozapadni element u BIH Hrvati neće imati izbora. Okrenut će se Dodiku. Utjecaj Rusije, nastavi li US politika salutirati proerdoganovim snagama u Sarajevu, tako bi se mogao doista osjetiti i u Neumu. To je rezultat politike preostale clinton-administracije u Sarajevu.

Američka administracija otvorenom potporom bošnjačkom nacionalizmu, iznošenjem stava kako Ustavni sud više nije toliko važan, kada su njegovom odlukom ugroženi bošnjački interesi, skinula je i posljednje maske.

Ako je netko i vjerovao da ta administracija u Sarajevu slijedi naputke Donadla Trumpa, prevario se. Ta kuća premrežena je Zijadima Hadžijahićima. (Uposlenik US ambasade koji je trgovao utjecajem na sudu) Prijevodi izjava BH političara koje dobijaju od svojih lokalnih prevoditelja Bošnjaka šturi su. I uvijek jednostrani. Kako to znamo? Znamo po politici koju oni vode. Kao da na desk dobijaju poluinformacije.

Hrvati su separatisti. Srbi su genocidni. Ne dopustiti im to, to i to.

U očima US administracije svi smo mi fašist. Podatak da je US ambasadorica preko 90% svojih susreta tijekom 4 godine salutiranja bismilah nacionalizmu, imala isključivo samo s Bošnjacima naprosto frapira. Kao da u ovoj zemlji živi 10% Nebošnjaka.

U Predsjednštvo se uskoro unosi disbalans.

Novi oktroirani, mali Bakirov pudl, izaziva nove salve nacionalizma i podjela, daje zapaljive rečenice kako bi se dodvorio raji.

Savršen posao za Komšića Trećeg. Jer Hrvatima ne odgovara ni za šta a Bošnjacima ništa nije dužan. Njegovo je samo da provocira Hrvate. I dobit će još jedan mandat. Komšić je najbolji dokaz koliko je nacionalizam u Bošnjaka metastazirao. Premda se eto oni najviše gade nad nacionalizmom i on im je stran.

No jedini su narod Europe koji trenutno majorizira. I jedini su narod Europe koji bira dva predsjednika.

Jedini su narod Europe koji sa 50% nadzire 66% vlasti s namjerom da to provedu na svim razinama. Istovremeno dok to čine uvjeravaju svjetsku javnost preko svoje mreže dopisnika kako su u suštini ugroženi.

Sve ono povjerenja što se posijalo u 4 godine prethodnog mandata, sva ona vjera koju je Čović eventualno u Hrvata vratio u državu BIH , pogažena je.

Da se danas provede referendum o nezavisnoj BIH, fasada BIH državnosti i suverenosti pala bi.

Jer Bošnjaci su ubili ključni postotak BH državnosti. Onaj u Hrvata.

BIH više nema unutarnji legitimitet postojanja. Bošnjaci su je ogadili i Hrvatima. Točno onako kako je to davno predvidio Silajdžić.

Nju nakon Komšića ne žele dva od njena tri naroda. Ne želi je ni ogromna većina BH građana. Jer na postotak Srba i Hrvata treba dodati onaj postotak Bošnjaka koji sanja nacionalnu državu Bošnjaka u kojoj će postojati samo dvije partije, partija sekularnih Bošnjaka i partija bošnjačkih sunita. A takva BIH negacija je ove BIH.

Ovo je istina. Prilično neoboriva. Za koju se osim ovih argumenata mogu iznijeti još njih tisuće. No tu istinu nećete pročitati u uglednim “nevisnim i stranim” medijima.

Umjesto toga čitamo kako Der Spiegel piše o radikalnom HDZ-u. Ne o radikalnom Komšiću.

Nego o radikalnom Plenkoviću koji želi podijeliti Bosnu. Ne o radikalnom utjecaju Erdogana Rejepa koji javno tvrdi da je Bosna jedna od njegovih pokrajina nego o radikalnom ruskom kapitalu koji je kupio Čovića. A Čović sve čini zapravo za Ruse, ne za Hrvate. I tali se.

Der Spiegel ne piše da su u Bosni Komšićevi glasači mjesecima najavljivali klanje Vlaha i Latina, mašćenje jatagana cafirskom krvlju, i da su na sam zadnji dan kampanje pred Komšićem i Čedom Jovanovićem, političkim utopistom iz teretane držali plakat “Čovu na kolac a Kolindi ga zabiti do jaja”. Slika tog plakata u Europu se ne smije probiti. Zašto? Pa zato što ta slika nije ni sa Dodikovog ni sa Čovićevog skupa

Dopisnik Spiegela iz Sarajeva je dugogodišnji stanovnik Sarajeva. Tako je i sa Der Standardom. Tako je i sa Tageszeitungom. Svi ti dopisnici dio su konzumentata dugogodišnje sarajevske restoranske ponude.

Promatrati BIH van bošnjačke vizure njima je naprosto nespojivo s logikom i sa želudcem. Takvi informiraju uredništvo u svojim zemljama. Uredništvo sastavlja tekst. Potom se tekst prevodi ponovno na jezike naroda na Balkanu, za potrebe unutarnjeg obračuna bošnjačkog unitarizmima sa svim drugim -izmima.

Bošnjački nacionalisti tekst potom plasiraju na Deutsche Welle, na kojem na žalost radi i jedan naš Mostarac, Srbin, koji sve to pušta. Potom se preko P.R. agencija plaća objava tog teksta na desecima medija u RH, BIH i Srbiji.

Jer je eto tekst je važan pošto ga je preveo Deutsche Welle ili RSE, mediji uglednih imena, za koje nam nitko neće reći da im uredništva za Balkan potpuno nadziru Albanci i Bošnjaci.

Kako je Hrvatska tradicionalno inferiorna njemačkoj kulturi oni će to prenijeti. Jer ono što piše Njemačka novina, pobogu, to je tako. I ne slute od kud je došla narudžba teksta.

Der Spiegel inače, nije više što je nekad bio , isto kao i RFE. Spiegelov tiraž je pao ispod 30% nekadašnjeg. Pa je sudbina nekada ugledne njemačke novine danas spala na to da ona postaje poligon, na kojem će bismilah antifašizam iz Bosne, plaćen turskim i saudijskim petrodolarima naručivati svoje propagande. To je na žalost razina novinarstva danas u Njemačkoj.

Nakon pohoda po svijetu, NGO duboka država vraća se kući. Kreće Kasapljenje Čovića na unutarnjem polju. Ubijanje karaktera. Crtanje holograma o nekoj osobi. Ako medijski osakatiš lidera nekog naroda, osakatio si i taj narod. Njegove političke prohtjeve koje izražava preko svog lidera.

U Sarajevu djeluje preko 500 portala. Sve državne TV kuće u Sarajevu su njihove, iako su protuustavne one i dalje egzistiraju.

Naime prema ustavu FBIH samo je kanton ovlašten osnivati TV. Federacija ne. Pored njih tu je američka N1, i cijeli niz drugih. Istinu možete čuti tek na banjalučkoj ATV ili RTRS-u. Rijetke su to TV kuće koje u studija zovu sve strane iz BIH.

Bijeljinska TV također je pala. Na proračunu je bismilah antifašista. Dio je NGO projekta rušenje Dodika.

U strahu od amišizacije Hrvata, njihovog potpunog prekida sa Sarajevom, N1 naglo poziva goste Hrvate u studija. Neki od njih naivno trče, neki im skrešu usred emisije u brk što su im htjeli inače reći u oči.

A potom se nastavlja s propagandom sotonizacije Čovića. Sve samo s jednim ciljem.

Da se priča o Komšiću rastoči. “Nije eto on naš izbor. Mi smo to samo da kaznimo vas.2

Tako se preko Komšića pravda jedan fašizam.

Društvo naime koje koegzistira u konsocijacijskom federalizmu otvoreno je priznalo da želi smrt Federacije. I to fašizmom.

Ako ja, naime tebi, uskraćujem političko pravo, zato što tvoja politička ideja, meni ne paše, i time se javno hvalim, što je to nego fašizam?

Svi smo oduvijek vjerovali da će Bošnjaci Federaciju ubiti nacionalizmom, no oni su krenuli daleko razornije.

Fašizam je od izborne noći u BIH i službeno ustoličen, no za to treba poseban tekst. Ovaj se bavi samo medijima.

Hrvatska i njeni mediji

Jutarnji, platforma za objavu takvih tekstova objavljuje tekst Ive Josipovića u kojem se relativizira ovo što su Bošnjaci učinili. Josipović se doduše kao doktor ustavnog prava u tekstu provaljuje, pokazujući da mu nije poznato kako Komšić nije mogao biti biran treći put za redom. No avaj. Kako to odgovoriti Josipoviću i RH javnosti kada medija nemaš?

U međuvremenu je otkrivena i krtica u HINA-i koja je plasirala te tekstove, čiji je cilj zbuniti čitače u Hrvatskoj.

Jutarnji prepisuje spin bošnjačkih radikala, pa optužuje Čovića da što on ima zamjeriti Komšiću kad su za njega Srbi u FBIH glasali. Jutarnji pri tome ne iznosi pitanje a za koga su Srbi u FBIH mogli glasati. Ne pojašnjava građanima RH da su diskriminirani i da nemaju pravo glasati za srpskog člana Predsjedništva. Ne postavlja pitanje kako to da je Srbima u FBIH od “Liberalnog, građanskog , umjerenog” Komšića bliži čelnik hrvatske stranke?

Jutarnji niti HINA ne objavljuju fotografiju sa skupa u Tuzli na kojoj pred Čedom i Komšićem stoje ljudi s banerom na kojem se poziva na ubojstvo i silovanje. Ne čini to ni Der Spiegel. Ni Deutsche Welle. Ni RSE. Ni Index. Ni Jutarnji.

NGO mreža Balkanam sa sjedištem u Sarajevu kontrolira duboku državu.

Ako oni odluče da se fašistička retorika u Komšića nije dogodila, da se radi o ekscesu onda je to eksces.

Komšić dakle nije dobio glasove na populizmu, na nacionalizmu, na oživljavanju mokrih snova džihadista, poput stanovitog Raubera iz Konjica, koji mjesecima prijeti Hrvatima Komšićem, koji tvrdi “kvasio sam jatagan vašom krvlju i opet ću”

Ne, Komšić je liberal, on je blage naravi, on je super, jer tako kaže mreža mrtvih novina i živih portala. Novina koje šire mrtvu istinu. Istinu koja sa BH realnošću nema nikakve dodirne točke.

Zato u Der Spiegelu nema analize tog tipa.

No imamo analizu o HDZ-u koji želi u BIH osigurati treći entitet, samo zato jer je Plenković odlučio upozoriti Brussels na nedopustivost onog što Bošnjaci rade u BIH.

Tako je dozvoljeno da građanin iz Sarajeva, Bošnjak Komšić, prijeti rušenjem mostova po EU, dozvoljeno je da BIH protestira ako bi sutra Hrvati iz BIH u Saboru RH iz osvete oteli saborska mjesta Bošnjacima, no nije dozvoljeno da lider jedne europske države upozorava na majorizaciju u susjednoj državi.

Makar Hrvati u BIH ne bili Hrvati nego recimo, Armenci.

Onda je to miješanje u unutarnja pitanja BIH.

Ubojstvo Leutara tišina oko toga unutarnje je pitanje samo Bakira i Rejepa.

Što Hrvatska ima s tim?

Ubojstvo Augustine Grebenar i još šestoro viteške djece isključivo je pitanje Sarajeva.

Logor Bugojno u kojem je pobijeno 50 Dretelja i Heliodroma, nije pitanje RH.

To je isključivo pitanje Bakira, Željka, Mlaže i Selme Cikotića.

Usput koji je točno broj ljudi koje je pobio HVO u Dretelju i Heliodromu? I kako to da taj broj nemamo u javnosti?

Odgovor na to pitanje, naprosto leži u svemu ovome napisanom gore.

Hrvati u BIH odlučili su rat za interpretaciju rata, i crtanje stvarnosti , voditi bez svojih medija. I bez ikakvog medijskog utjecaja.

Zašto to čine, to je valjda samo njihovim liderima jasno. No u modernom svijetu informacija, informacije, naročito u postkonfliknim društvima, kakva je BIH, ne baš sve, nego možda čak i daleko više od tog “sve”.

Izvor: Poskok.info