Ljubav prema starinama

Iseljavanje iz rodnog kraja, duvanjska je povijest, ali i svakodnevnica. Jedan od brojnih koji su okusili takav način života je Petar Krištić – Periša, iz sela Borčani. Život vani pružio mu je veće mogućnosti, no nije mogao nadoknaditi nostalgiju – ljubav prema tradiciji i običajima svoga rodnog mjesta. To je ostvario kao umirovljenik i to kroz vlastiti muzej.
Nakon godina rada u inozemstvu Periša je ostvario svoje želje. U nekadašnjoj štali obrasloj žbunjem i raslinjem izradio je tzv. muzej. To je mjesto u kojemu danas provodi većinu vremena. Mjesto koje pruža bijeg od modernih tehnologija i vraća u neka prošla vremena.

“Kad se čovjek vrati, dosadno mu je da ništa ne radi. Ovo je bilo zapušteno. Imali smo dvije opcije – srušiti ili obnoviti ovo mjesto i uživati u onom što imamo. I odlučio sam to obnoviti smatrajući da je to ispravno. Tako smo žena i ja počeli sređivati, čistiti, puno je napora trebalo, i fizičkog i psihičkog. Skupili smo naše stare stvari pa smo počeli skupljati i po selu, pa onda i dalje – Rama, Prozor Uskoplje, Rakitno. I tako smo uspjeli srediti. Sad mirno čekamo kad ćemo na onaj svijet, ali to je još rano govoriti”, ispričao nam je Periša.

“Ovaj muzej je za mene odmor. Kad radimo ovdje se odmorimo i popijemo kavu”, istaknula je Ruža.

 

Perišin muzej krasi mnoštvo starih predmeta, koje mlađe generacije uglavnom i ne pamte.

 

Muzeju se ponajviše vesele unuci, koji broje dane do raspusta kako bi sa svojim djedom i bakom uživali na selu. Često ga organizirano posjećuju razredi osnovnih škola, a brojni predmeti iz muzeja poput oružja i oruđa korišteni su i za snimanje filma o hajduku Mijatu Tomiću.

 

Supruga Ruža pravi je tkalački znalac, u to smo se i sami uvjerili.

“Dok smo cure bile radile smo na tkalačkom stroju i spremale ruho, tkale rute, ponjave, ćilime”, govori nam Ruža.

 

Pored unutrašnjosti i na okolici muzeja obitelji Krištić može se samo zavidjeti.  Nerijetko se i zapjeva… još kad stigne obitelj iz inozmestva za Krištiće nema veće sreće.