“Maslinu ne treba rezati prije drugog ili trećeg mjeseca, tad je najpogodnije”

Tragajući za adekvatnim sortimentom, vremenom rezidbe, gnojidbe i drugim potankostima vezanim uz maslinu, hercegovački maslinari još se traže, piše Večernji list BiH. Neumsko zaleđe Dok jedni prevrću u početku zasađene sorte, drugi različitim terminima rezidbe, gnojidbe, berbe…, nastoje proniknuti u tajne ove uljarice. Jedini koji se u BiH mogu pohvaliti maslinarskom tradicijom jesu žitelji Broćanca u neumskom zaleđu.

Jedan od njih je Ivo Matić, koji trenutačno živi u Čapljini, ali i dalje u Broćancu održava stari maslinik, te o tradiciji maslinarstva u rodnom mjestu kaže: – Masline u Broćancu postoje, sigurno se zna, više od dvjesto godina. Ima stabala koja su starija i od dvjesto godina. Broćanac je poznat po maslinarstvu.

Imao je i staru uljaru. Kad nije bilo struje i kad je konj radio i vukao, te se tijestile masline, iz Dalmacije su dovozili masline u Broćanac kako bi cijedili ulje. Broćanac je za maslinarstvo bogomdan položaj, smješten je iza Žabe, u suncu. Dotiče ga i morska struja, tako da je baš pogodan za maslinarstvo – naglašava Ivo, maslinar od rođenja, a zatim na upit: – Što kaže tradicija, kada treba rezati masline – razlaže: – Svi griješe koji rano zimi režu masline, tako su pogriješili poneki i u Broćancu prošle godine. Bila je jaka, duga zima i te su masline stradale dvostruko više nego one koje nisu bile orezane.

Maslinu ne treba rezati prije drugog ili trećeg mjeseca, tad je najpogodnije, niti maslinu treba gnojiti prije veljače. Ako se nagnoji, a bude blaga zima, može se dogodi da povuče sokove i ako dođu, slučajno, interval hladnog vremena, maslina strada – ističe Ivo Matić koji na opasku koliko znači iskustvo u maslinarstvu nastavlja: – Iskustvo nas puno uči, Broćanac zna o maslini poprilično, isto kao Istranin u Hrvatskoj, tu smo mi negdje. Na upit je li iskustvo bilo presudno za to što je proglašen za najboljeg maslinara u Hercegovini u 2015. godine, ovaj maslinar koji nastoji spojiti iskustvo i struku, nastavlja: – Da moje ulje bude šampion najviše je pogodovalo to što je u njemu bilo ulja od buže, istarske bjelice, naše oblice i leccina. Što je god raznovrsniji nasad, ulje je kvalitetnije – kaže Matić koji ima zanimljivu teoriju i kada je u pitanju sortiment: Miris mora – Oblica je primorska maslina, ona zahtijeva brdo i miris mora.

Za polje, naprimjer, Čapljinu i okolinu, oblica nije pogodna jer je ona tu sklona obolijevanju zbog velikih magla i kiša. Tu su najpogodnije istarska bjelica, buža, leccino, pedolino, a može i levantinka. Pod hitno bi u ovom dijelu Hercegovine trebalo oblicu prevrnuti na sorte koje sam naveo, jer one bolje rađaju i manje obolijevaju. Buža, bjelica istarska, levantinka, leccino i pedolino sto posto rađaju svake godine, a oblica je varljiva, ona zahtijeva “pogled na more” i brdovite lokacije, neće polje.

Govoreći o iskustvima s maslinama u Broćancu, hercegovački prvak u proizvodnji maslinova ulja iz 2015. kaže: – U Broćancu oblica uspijeva, ima je najviše, ali već se sade i ove druge sorte. Izbor sorti ovisi o zemljištu na kojem se sadi, pa bi zato pri sadnji trebalo konzultirati struku – ističe Ivo Matić.

Izvor: Večernji list