Nema tko rađati djecu u najvećoj katoličkoj župi u RS

Profesor Željko Franjić kaže kako srednju školu u kojoj radi, pohađa tek pet ili šest đaka hrvatske nacionalnosti, a isto toliko i u osnovnoj školi.

Župa svetog Josipa u Tesliću okuplja 250 obitelji i najveća je u Republici Srpskoj. Od 600 župljana, polovina su samci i teško žive, kaže župnik Ivan Ravlić (68), koji je u Teslić stigao prije dvije godine.

”Rat je i u ovom gradu učinio svoje, raselio ljude. Boli nas da je danas u teslićkoj općini deset puta manje Hrvata, da ostajemo bez našeg naroda. Otišli su u Hrvatsku, Njemačku, Švicarsku, Švedsku. Naša crkva do temelja je srušena 1992. godine, a nova je sagrađena i svečano otvorena 17. kolovoza 2008., na dan kada je i stara porušena. Tu je i Župni ured. Najgore je to što se o nama ne brinu naši, hrvatski predstavnici u RS, ali ni na razini države ”, rekao je za Dnevni avaz Ravlić.

Profesor Željko Franjić kaže kako srednju školu u kojoj radi, pohađa tek pet ili šest đaka hrvatske nacionalnosti, a isto toliko i u osnovnoj školi. ”Nema tko djecu rađati, jer su u župi ostali samo starci. I ova djeca, čim završe školu, otići će svojim putem u druge zemlje, ovdje ne vide svoju budućnost. Ova crkva s vrijednim župnikom Ivanom čini koliko može da nas, Hrvate, okupi u zajedništvu, ali nema očekivane pomoći”, rekao je Franjić. Dodaje da je vrlo malo Hrvata zaposleno u javnim ustanovama, i to tek dva u zdravstvu i jedan u policiji, a da Hrvatsko kulturno društvo ”Napredak” od Općine ne dobiva ni marku za rad.

Ovoj župi predviđena je i posjeta visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka te da mu namjeravaju iznijeti ove probleme i pokazati obnovljenu kapelu u Vrelima. Mještanin Branimir Župančić Incku želi pokazati dokument iz 1932. godine o početku gradnje katoličke crkve u Tesliću, koji je pronašao i sačuvao Bošnjak iz ovog grada. Namjerava mu pokazati i crkvena zvona koja je, nakon barbarskog rušenja ove crkve, sačuvao jedan Srbin, a koja i danas zvone. Kaže da oba primjera govore da obični ljudi mogu i hoće zajedno živjeti u ovom kraju, kao i u cijeloj BiH.

Foto: B. Lukačević/Glas koncila