Pitali smo stručnjake: Što učiniti ako vam je dijete žrtva vršnjačkog nasilja ili nasilnik

Nasilje među djecom je problem koji se tiče cijelog društva. Neki smatraju da su za takve slučajevi odgovorni roditelji, to jest, ono što dijete “donese od kuće”, dok drugi smatraju da je vršnjačko nasilje jednostavno odraz cijelog društva. Kako spriječiti nasilje među djecom pitali smo i stručnjake iz Centra za psihološku podršku ”Sensus” iz Mostara. Nasilje među djecom i mladima događa se na svim mjestima gdje ona borave i provode svoje vrijeme: u školi, na igralištu, u kafićima…

Mnoga djeca trpe nasilje svojih vršnjaka, a nerijetko pate u tišini, ne tražeći pomoć. Problem je ozbiljan te svakako zahtijeva stručan i sustavan pristup, no postoje i rješenja, kao i stručnjaci i odgovorne osobe koji su dužni reagirati.

Kome se žrtve mogu i trebaju obratiti

”Učenicima se savjetuje da ukoliko imaju problema u školi, a ukoliko ih netko od vršnjaka izaziva, ruga mu se, uzima stvari bez pitanja, ismijava ga, tuče, povjere se osobi u koju imaju povjerenje, s kojom se osjećaju sigurno i zaštićeno, možda najbolje roditeljima. I zatim se obratiti upravi škole, nastavniku, pedagogu ili psihologu škole.

Ono što je važno naglasiti jeste da učenici koji su žrtve nasilja trebaju znati da nasilnici ponekad prijete ako žrtve žele nekome reći za nasilje, ali samo zbog toga što znaju da mogu biti spriječeni. Progovorite, jer će se jedino tako zastrašivanje i nasilničko ponašanje zaustaviti!”, rekli su iz Sensusa. S obzirom da se vršnjačko nasilje najčešće dešava za vrijeme odmora, u učionici, u dvorištu, hodniku, prije početka ili poslije nastave, školskim toaletima, uglavnom kada odrasli nisu prisutni, značajno je da se žrtva trenutno zaštiti, ali i naravno da prijavi nasilje, objasnili su.

Kako se zaštititi

”Nijedno nasilje nema opravdanje, tako da se učenicima savjetuje da ne koriste nasilje nad nasilnikom, da potraži pomoć druga ili drugarice da obavijesti nastavnika ili drugu odraslu osobu, da ne misli da je jedina osoba na svijetu kojoj se nasilje događa, te da ne misli da to zaslužuje. Iako postoji ogromna doza straha, nesigurnosti i ugroženosti žrtva treba prijaviti nasilje, pokušati biti jasna i reći nasilniku da je DOSTA i da PRESTANE! U slučajevima zastrašivanja, ruganja, ismijavanja, nasilnici nastavljaju sa svojim ponašanjem ukoliko žrtva pokaže da je takvo ponašanje uznemiruje, tako da se učenicima savjetuje da se suprostave nasilniku koristeći verbalnu komunikaciju na način da mogu reći: ,,da”, ,,ahaa”, štagod”, i da ukoliko se takvo ponašanje nastavi i dalje, ne suočavaju sami s problemom, i da nastave govoriti sve dok se nešto ne poduzme”, savjetuju iz Centra za psihološku podršku.

Posljedice vršnjačkog nasilja

Posljedice koje vršnjačko nasilje ostavlja na dijete mogu biti brojne. ”Posljedice koje vršnjačko nasilje ostavlja mogu biti broje i često su simptomi brojnih drugih neprilagođenih, drugačijih, neuobičajnih ponašanja, često se dogodi da u pozadini naglog ili lošijeg školskog uspjeha, poteškoća sam pažnjom i koncentracijom leži vršnjačko nasilje. Najčešće posljedice koje vršnjačko nasilje ostavlja na žrtve koje se mogu odraziti u daljnjem životu, (a naročito ukoliko se ne zaustavi i promijeni) su: uplašenost, osjećaj konstantnog straha, nesigurnost, loše samopouzdanje, tuga, usamljenost . . . ”, kažu iz Centra.

Važna reakcija roditelja

Roditelji najbolje poznaju svoje dijete, njegovo ponašanje, promjene u ponašanju, tako da su upravo roditelji ti koji mogu interventno reagirati ukoliko primijete promjene u ponašanju i raspoloženju svog djeteta, pojašnjavaju iz Sensusa. ”Ukoliko se dogodi da se dijete plaši ići u školu ili odbija ići u školu, žali se bolove u trbuhu ili na česte glavobolje, odbija razgovarati, tužno je bezrazložno, napeto je, nesigurno, povučeno, ne uživa u svakodnevnim aktivnostima koje su ga prije činile sretim, pokazuje probleme da koncentracijom ili pozornošću na određene zadatke, slabo jede i spava, boji se da spava samo, primjećuju se neobične modrice po tijelu, roditelji prvenstveno trebaju otvoreno razgovarati sa djetetom nudeći mu podršku i pomoć bez ikakvog osuđivanja”, savjetuju.

Kažu da je kvalitetna komunikacija sa djetetom osnova za početak pružanja pomoći i podrške djetetu koji je žrtva vršnjačkog nasilja.

”Potrebno je djetetu prići nježno, sa riječima punih podrške i razumijevanja. Ukoliko dijete otvoreno kaže da je žrtva nasilja, važno je ostvariti saradnju da školom, a ponekad i zatražiti psihološku pomoć. Navest ćemo neke od prijedloga kako roditelji mogu pomoći djetetu; primjerice osvijestiti dijete da nije ono krivo za nasilje, pohvaliti ga na hrabrosti što se povjerilo vama, razgovarati sa razrednikom, pedagogom i psihologom škole o načinima zaštite djeteta, pokažite djetetu da ste uvijek uz njega, te da vam se može povjeriti, ponudite društvo djetetu na putu do škole i nazad, ohrabrite ga da traži podršku svojih vršnjaka, razgovarajte s drugim roditeljima o načinima zaštite djece u školi i načinima prijavljivanja nasilja u školi. Potrebna je uravnotežena briga i ljubav roditelja, više uključivanja u život djece, razgovara s djetetom, te dopuštanje da izraze svoje osjećaje kako bi se razvio iskren odnos s djetetom, kojim se dijete štiti od izlaganja nasilju izvan kućne atmosfere”, objašnjavaju iz Centra za psihološku podršku.

Reakcija škole

Važna je i pravovremena reakcija školskog osoblja. ”Svi zaposleni u školi dužni su da spriječe nasilje koje se događa u školi i u njenoj blizini, ali i reagirati u slučaju sumnje da se nasilje među djecom događa u okviru obitelji, ili nekom drugom mjestu. Direktor, nastavnici i stručni suradnici dužni su spriječiti i zaustaviti svaki oblik nasilja u školi te, ako je potrebno, surađivati s policijom i centrom za socijalnu skrb. Važno je da se škola pobrine za postojanje ‘sigurnog’ mjesta na koje se mogu skloniti oni koji se osjećaju žrtvama, da vlastitim primjerom (tj, ponašanjem zaposlenika škole) daju model nenasilnog i pozitivnog ponašanja, kao i poštovanja učenika te da adekvatno nadgleda mjesta za koja učenici kažu da su potencijalna mjesta napada i zastrašivanja. Ukoliko se dijete povjeri nastavniku jako važno je ne iznevjeriti ukazano povjerenje učenika, osigurati podršku djetetu koje je doživjelo nasilje, kao i njegovim roditeljima. Nastavnik, ukoliko posumnja na nasilje u obitelji, treba odmah da o tome informira stručne službe u školi. Ukoliko naiđe na scenu nasilja, treba odmah da interveniše kako bi se ono zaustavilo.

Za uspješan rast i razvoj djeteta u školi potrebno je raditi na kvalitetnoj saradnji i podršci na odnosu dijete – roditelj – nastavnik”, savjeruju stručnjaci iz Sensusa.

I nasilnici trebaju pomoć

I djeci nasilnicima je potrebna pomoć i roditelja i školskog osoblja, kažu stručnjaci. Nasilje ostavlja posljedice i na djecu koja počine nasilje. ”Ukoliko roditelji primjete da se njihovo dijete ponaša agresivno prema drugoj djeci, nastavnicima ili njima samina, skloni su nepoštivanju autoriteta, kršenju pravila, skloni su pokazivanja moći i nadmoći nad drugom djecom, impulsivno reaguju, manipuliraju drugima, teško se nose sa situacijama koje su frustrirajuće, privlače pozornost neprihvatljivim ponašanjem, prkosni su, često su ljuti, od neizmjerene je važnosti da reagiraju, pokušaju razgovarati s djetetom, informirati se o načinima pomoći svom djetetu i potražiti i stručnu podršku, kako bi njihovo dijete odrastalo zdravo i sretno”, savjetuju iz Sensusa. Objašnjavaju da djeca koja čine nasilje su vrlo često i sami bili žrtve fizičkog nasilja ili drugih oblika nasilništva, često nisu ni svjesni kako se žrtva osjeća i koliko im zastrašivanje šteti i često su neosjetljivi na osjećaje drugih.

”Važno je naglasiti da, ako se nasilničko ponašanje ne zaustavi i promijeni, nasilnici također imaju dugoročne posljedice od takvog ponašanja. Istraživanja su pronašla povezanost nasilničkog ponašanja za vrijeme školovanja s kriminalnim ponašanjem kasnije u životu”, rekli su iz Centra za psihološku podršju Sensus. Podsjetili su da je ovaj Centar tri godine realizirao pojekat na temu ,,Prevencija vršnjačkog nasilja i prigradskim naseljima Grada Mostara” u pet osnovnih škola Grada Mostara, u cilju smanjena stope vršnjačkog nasilja među djecom u prigradskim naseljima Mostara kroz poticanje socijalnog i emocionalnog razvoja učenika, te osnaživanje roditelja i nastavnog kadra za davanje doprinosa pri smanjenju stope vršnjačkog nasilja i osnaživanje vršnjačkih timova za učenike koji će biti pružitelji vršnjačke podrške.

Izvor: Bljesak. info