Praljak: “Armija BiH napala kako bi nadoknadila izgubljeni teritorij”

Pred Žalbenim vijećem Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), koje vodi postupak u predmetu šestorice bivših vojnih i političkih čelnika Herceg-Bosne na čelu s Jadrankom Prlićem, svoju obranu je u srijedu iznosio general Slobodan Praljak.

Njegova obrana navela je kako je prvostupanjsko vijeće, koje je Praljka osudilo na 20 godina zatvora, pogrešno zaključilo da je rušenje Starog mosta u Mostaru bilo nerazmjerno. Naveli su i da je prvostupanjsko vijeće zaključilo kako je Armija BiH u lipnju 1993. godine napadala položaje HVO-a i da su sve ostalo posljedice tih napada, a da to kasnije nije uzeto u obzir.

Obrana je navela i kako je potpuno nejasno kako je prvostupanjsko vijeće došlo do zaključka da su lideri Hrvatske bili dio udruženog zločinačkog pothvata te da su zaključci vijeća proturječni. Pravi rat između Armije BiH i HVO-a počeo je u lipnju 1993., kada je počela ofenziva Armije na srednju Bosnu i sredinom mjeseca dolinom Neretve na Hercegovinu, navela je obrana i istaknula kako su se zločini dogodili, ali da nisu bili dio kriminalnog plana.

Prvostupanjsko vijeće nije utvrdilo nijednu činjenicu koja se izvan sumnje može staviti Praljku, kojem je suđeno na temelju pogrešnih činjenica, rekla je Praljkova obrana.

“Zaključci su bili proizvoljni. Slično je i kod pitanja snajperskog djelovanja u Mostaru. Vijeće je samo priznalo da nije moguće utvrditi točnu lokaciju s koje se pucalo. Osam džamija u Mostaru, ako ne i sve, bilo je razoreno još 1992., samo su dvije bile neoštećene u siječnju 1993., zbog čega HVO ne može biti odgovoran za razaranje deset džamija kako je navedeno u presudi”, rečeno je između ostalog u izlaganju obrane.

Prvostupanjsko vijeće može reći da su džamije “dokrajčene”, navodi obrana, ali je prvo moralo utvrditi kakvo je bilo ranije oštećenje. Isto vrijedi za Stari most.

Svoju obranu iznio je i sam Praljak. Stavio je naglasak na to da su Armija BiH i HVO trebali djelovati kao zajednička vojska, ali da je se bošnjačka strana okrenula protiv saveznika. Počeo je izlaganje konstatacijom da su tadašnji HVO i Armija BiH bile ravnopravne komponente oružanih snaga BiH. “U dokumentu Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana Armija BiH i HVO su zajedničke komponente OS BiH, tretiraju se zrcalno jednako: ako se dvije strane tretiraju na zrcalnoj jednakosti, jedna strana ne može biti na dijametralnoj strani. To je elementarna logika”, rekao je Praljak.

“Odbijanje prijedloga o zajedničkim zapovjedništvima jasan je znak da ne želite biti saveznik i da se spremate napasti saveznika”, izjavio je bivši načelnik Glavnog stožera HVO-a.

Govoreći o nastojanjima da Armija BiH i Hrvatsko vijeće obrane stvore zajedničko zapovjedništvo, Praljak je rekao kako do toga nije došlo, što je za posljedicu imalo sukobe te da je to značilo kako jedan od saveznika želi napasti drugog.

“Nemoćni da se suprotstave Vojsci Republike Srpske, Armija BiH i muslimansko političko vodstvo napali su Hrvate kako bi nadoknadili izgubljeni teritorij. Imate dokaze da je to tako”, rekao je Praljak.

Zatim se osvrnuo na dokument kojim su Tuđman i Izetbegović najstojali utvrditi zajedničko zapovjedništvo Armije BiH i HVO-a: “Kada je ovaj dokument pisan, bio je nužna pretpostavka da do sukoba ne dođe. Taj dokument je trebao biti poslan u Sarajevo i predan Armiji na djelovanje kako je to uradio HVO”, rekao je Praljak i dodao se to nije dogodilo te da su nakon toga krenuli napadi.

“Nakon 15. siječnja hrvatska je strana dostavljala svo naoružanje i sredstva. 90 posto cjelokupnog vojnog arsenala dobili su od Hrvata”, rekao je Praljak.

Ne stvore li se zajednička zapovjedništva dviju vojski koje su saveznice, nepostojanje zajedničkih zapovjedništava dovest će do vojnih poraza, a sukobi su neminovni, dodao je. Kao primjer naveo je pad Jajca. Prema njemu, ondje se stvorilo nepovjerenje između dviju vojski zbog nepostojanja komunikacije. Narod je osjetio da nešto nije u redu i počeo bježati jer je došlo do povlačenja vojske, kaže Praljak, a zatim vojska nema što braniti.

Žalbeni proces u najduljem suđenju u povijesti ICTY-a počeo je u ponedjeljak. Tada je svoju žalbu iznijela obrana Jadranka Prlića, a u utorak Brune Stojića. Iznošenje žalbi trajat će do 28. ožujka, a do kraja godine očekuje se drugostupanjska presuda.