Što je istina o nestanku streljiva i snajpera u Graničnoj policiji BiH?

U petak se Granična policija Bosne i Hercegovine javnosti obratila priopćenjem za javnost, energično odbacujući medijske natpise koji su se putem jednog sarajevskog portala već dulje vrijeme kontinuirano plasirali u cilju difamacije ne na štetu ove najveće i najbrojnije policijske agencije koja djeluje na državnoj razini, nego u cilju potpuno neutemeljenog ali dobro isplaniranog ataka na prvog čovjeka Granične policije Bosne i Hercegovine, ravnatelja Zorana Galića, piše Hrvatski Medijski Servis.

HMS će na ovom mjestu, pokušati rasvjetliti jedan krajnje beskrupulozni i u konačnici diletantski speen kojim se pokušava izvršiti izravni udar na cjelokupan sustav državne sigurnosti koji bi radi visoko pozicioniranih aktera ovog gotovo policijskog puča mogao svoje finale doživiti pred pravosudnim institucijama Bosne i Hercegovine.

Naime, stanovito vrijeme nastoji se BH javnost ozbiljno uznemiriti vješto plasiranom pričom o iznenadno otkrivenom manjku streljiva i snajpera iz magacina Granične policije Bosne i Hercegovine, koja se, da stvar bude prikazana misterioznijom pa samim tim i opasnijom, nastoji zataškati. Na ovo vijest reagirali su čak i neki državni zastupnici, tražeći odgovore.

Glavni akteri ove „misterije“ su, kako HMS doznaje, Mijo Pejić, nižerangirani policajac uposlen u Središnjem istražnom uredu koji je, kako kažu uvjek anonimni kreatori ove teorije zavjere, nakon nezakonitog raspolaganja sa povjerenim materijalno tehničkim sredstvima misteriozno napustio Graničnu policiju BiH i otišao u jednu zemlju Europske Unije sjeverno od susjedne nam Republike Hrvatske.

Tu uz njega je i Vladimir Popović načelnik unutarnje kontrole i navodno bliski „suradnik“ odbjeglog Pejića i naravno sam ravnatelj Zoran Galić. Naravno i posve “slučajno“ su za navodni misteriozan nestanak i zataškavanje nestanka streljiva i optičkih nišana a ne snajperkog oružja, kako se u javnosti neistinito barata, detektirani isključivo hrvatski policijski službenici u Graničnoj policiji, iako se u lancu odgovornosti od Pejića do ravnatelja Galića nalaze visoko rangirani službenici uglavnom bošnjačke nacionalnosti, počevši od voditelja Odsjeka za prikrivene operacije pri Središnjem istražnom ureda pa do samog načelnika Središnjeg istražnog ureda.

Kako i kojom metodom su bošnjački policijski časnici neposredno nadređeni Pejiću abolirani od odgovornosti za nestanak streljiva i optičkih nišana nije poznato, ali zato jeste znano da se ovaj slučaj koristi upravo u vremenu završne procedure imenovanja čelnika policijskih agencija u sastavu Ministarstva sigurnosti BiH i to u cilju pokušaja diskreditacije kako samog Zorana Galića to utoliko više se ovaj scenarij koristi za pokušaj diskreditacije izbora zamjenika ravnatelja Granične policije BiH.

Naime najbolje ocjenjeni kandidat za poziciju zamjenika ravnatelja je Fahrudin Halač, policajac sa dugogodišnjim policijskim stažom koji dolazi iz MUP-a Sarajevske Županije.Na ovu poziciju konkurirali su,uz ostale,i tri glavna inspektora iz Granične policije BIH i to,načelnik Središnjeg istražnog ureda Semir Pašanbegović, načelnik Ureda za strategijsko planiranje Almir Bašić i Savjetnica ravnatelja Amra Aljić.Nastup ovih policijskih službenika pred članovima Neovisnog odbora prošao je gotovo neopaženo pa se niti jedno od njih troje nije našlo čak ni na listi tri najbolje ocjenjena kandidata koje je Neovisni odbor dostavio ministru Ministarstva sigurnosti BiH Draganu Mektiću.

I tada se isti sarajevski portal putem koga se kasnije plasirala priča o nestanku streljiva i optičkih nišana, znakovito iščuđavao zašo među bošnjačkim kandidatima za mjesto zamjenika nije prošao niti jedan kandidat iz Granične policije BiH.

Poslije samog čuđenja koje je prošlo bez odjeka, pristupilo se konkretnim metodatama podzemnog obavještajnog djelovanja. Smislila se unutar tzv., kako ga unutar Granične policije uposleni nazivaju „rudarsko-topioničarskog lobija“, brže bolje afera koja treba dokazati da oni koji su od strane struke odnosno parlamentarnog Neovisnog odbora perfektuirani kao mjerodavni i legitimni kandidati za čelne pozicije u Graničnoj policiji BiH, možda to i ne zavrjeđuju da budu, te da čitav izborni proces treba vratiti na početak.

Koliko je apsurdnosti pratilo „predizbornu“ kampanju pojedinih kandidata za mjesto zamjenika ravnatelja u Graničnoj policiji BiH, možda najbolje svjedoči slučaj stanovitog policajca Fazle koji se, navodno, predstavljao rođakom utjecajnog dužnosanika SDA, putem koje je rodbinske veze sve „završio“ za izbor jednog od trojice spomenutih bošnjačkih kandidata i gdje je rođi za nagradu obećano jedno od šefovskih mjesta ni manje ni više nego u Središnjem istražnom uredu.

No, vratimo se na aferu Ćorak, kao se ovaj tzv. slučaj već titulira unutar uposlenih u Graničnoj policiji BiH.

Valja zaključiti da nije prijeporno, da postoje sumnje da dio materijalno tehničkih sredstava iz magacina službe manjka a isto je tako neprijeporno da se radi o manjku naoružanja kako je implicirano. Do sada se, također, može zaključiti da je detektirana i službena osoba koja je neposredno raspolagala s tim sredstvima, a kako i na koji način biti će i mora biti službeno provjereno.

Prijeporno je to da prethodno obavljena službena evidencija u Središnjem istražnom uredu nije ukazivala na manjak sredstava a tu evidenciju zasigurno nije sačinjavao niti ovjeravao ravnatelj Galić. Optuživati samog ravnatelja za materijalne manjkavosti u vođenju evidencija svake pojedinačne ustrojbene cjeline u kolektivu koji broji preko 2000 uposlenih, sama je po sebi neviđeni apsurd.

Sveobuhvatna odgovornost trebala bi se utvrditi kako unutarnjom tako i vanjskom istragom koju je, upravo, inicirao upravo ravnatelj Galić svjestan da su neposredno nadređeni za kontrolu rada misterioznog Pejića – šefovi središnjeg istrašnog ureda možda i u stanovitom sukobu interesa jer su izvan svake sumnje bili dužni a čini se nisu pravovremeno uočili manjak sredstava za čiji su utrošak i oni odgovorni.

Podsjetit ćemo se da su manjkave evidencije Središnjeg istražnog ureda gotovo trajna vrednota rada Središnjeg istražnog ureda, baš kad je riječ o evidencijama utroška streljiva prigodom vježbi gađanja za pripadnike ove službe.

Obzirom da je podzemna obavještajna zajednica dobro zasukala rukave u želji da pokuša dodatno destruirati sigurnosni sustav Bosne i Hercegovine i to očigledno i hotimično na štetu interesa kadrova koji, u ovom slučaju, dolaze primarno iz reda hrvatskog naroda, za nadat se da se ministar Mektić pa i Vijeće ministara BiH neće odreći svojih zakonom propisanih mjerodavnosti u imenovanju rukovoditelja policijskih tijela untar Ministarstva sigurnosti BiH u korist rudarsko-topioničarskog lobija kojem nije sjedište u Zenici nego u ulici Reufa Muhića 2 A (adresa sjedišta Granične policije BIH).

Izvor: Hrvatski medijski servis