Vlaisavljević: Postoje asimilirani Hrvati, Srbi i Bošnjaci koji se koriste po potrebi

Kojega smo god sveučilišnog profesora humanističkih znanosti pitali o ovotjednom gostu talk showa “Dobar, loš, zao” odgovori su sve od reda bili kako se radi o jednom od najboljih stručnjaka svoje branše u državi.
Riječ je o prof. dr. sc. Ugi Vlaisavljeviću, filozofu i prevoditelju, profesoru na Filozofskom fakultetu sarajevskog Univerziteta, na Odsjeku za filozofiju i sociologiju, ovdje u jednom od prvih širih tv intervjua u zadnjih par godina.

Čovjek o kojemu u zadnje vrijeme priča cijela država zbog odnosa na matičnom fakultetu gdje doživljava pritiske i prijetnje otkazom zato jer se “usudio” promišljati položaj Hrvata u BiH, govoriti o tri formirane nacije, kolektivnim identitetima i sličnim pričama.

Zanimljivo, jedna od stavki koje mi dekanat i ostali stavljaju na teret je seksualno uznemiravanje. Taj pojam se kod nas u zadnjih par godina pojavio i to je otišlo u javnost, a oni su se kasnije pravili da nije tako napisano, prepričava Vlaisavljević jedan dio apsurnih događaja proteklog vremena.

“Kad sam pričao policiji što se događa na fakultetu, rekao sam da ne želim detaljno o prljavom vešu, ali tražim zaštitu, jer je otišlo predaleko. Ne želim medije kako bih se sporio s autoritetom i vodstvom Univerziteta. Stvar je toliko krhka, loša, namještena i tako da će biti predivno da se pravnim putem to ospori, ali moj ugled je okaljan i želim to riješiti”, tvrdi.

Peticiju potpore Vlaisavljeviću su potpisali mnogi domaći i strani intelektualci, uz komentare ljudi koji apsolutno nisu profesionalno ni ideološki na istoj liniji, ali ovdje su svi jasno stali iza ovog slučaja.

“Uvijek imam ono Andrićevo u primisli: kad doživite da ste žrtva, najveća je vama prijekor i sramota ako na sebe preuzmete na tu ulogu, jer ste kao žrtva sredine sigurno to zaslužili. Nadalje, govoreći o tome, nijedna žena u državi nije besramnije uznemiravana kao moja supruga Sanja Vlaisavljević, ali malo se njih javilo i stalo u zaštitu.”

Podsjećajući na tzv. “ulazak u dekanat iza radnog vremena”, Vlaisavljević tvrdi da je bilo oko 15 sati, ali sve i da je bio kraj radnog vremena, trajala je međunarodna konferencija o kolektivnom sjećanju, studenti i kolege su tu hodali, a mene nitko nije pozvao iako imam par knjiga na tu temu. Konferencija je bila otvorena za javnost, između ostalog.

Za znanstvene radove na skupovima u Neumu o položaju Hrvata u BiH na kojima je sudjelovao, što je također bio okidač za sve ove nemile događaje, Vlaisavljević tvrdi da radove nije pisao ni “vođa” ni stranka već ljudi velikog ugleda. Kaže kako ovo dolazi samo od pojedinih bošnjačkih struja ili stranaka, nikako od većine naroda.

“Zar nije skandalozno da se se tzv. hrvatskim pitanjem u BiH bave samo hrvatski intelektualci, zar to nije sramota za akademsku i političku zajednicu”, pita se Vlaisavljević čije je prva knjiga iz političke filozofije bila o građanstvu i etnopolitici.
“Srce mi zatreperi na pojam građanstva, ono je spasonosno za BiH, ratovi i mržnja koja nam se dogodila je najveće zlo, ali zapravo hoću reći da su nažalost naši tzv. ljevičari toliko za prošli režim koji je prezirao građanstvo. Veliki je problem s građanstvom poslije komunizma. Istinsko zajedništvo poslije rata možete imati tek ako imate zajedničke grobnice. Cijela konstrukcija identiteta nam je vezana za prethodni rat. Nije bilo neke narodnooslobodilačke borbe niti zajedničkog identiteta”, dodaje.

Prvi put u javnosti govori i o Univerzitetu gdje prolaze knjige s rasističkim sadržajem, gdje se primjerice Srbe naziva životinjama, a tako je i sam nazvan par puta. “Ako preko 20 godina odgajate javnost da su tamo dolje ili gore neki Čović i Dodik najveća prijetnja i kako nema govora o kolektivnim pravima i ako vi dođete u takvu sredinu s drugačijim argumentima, vi ćete biti nerazumljivi”.

O političkim analitičarima – aslimiliranim Hrvatima, Srbima i Bošnjacima i njhovom političkom nemoralu, fluidnom shvaćanju građanstva, sumnjivim diplomama i drugim zanimljivo pojašnjenim temama gledajte u video prilogu.