Beskućnici u BiH u sustavu praktički nevidljivi

I na Svjetski dan beskućnika bili smo svjedoci tužne stvarnosti da na ulici živi sve više muškaraca, žena i mladih, a prihvatilišta nema.

“Moja država je Bosna i Hercegovina. Ostao sam bez osnovnog – doma. Nisam namjerno izabrao ovaj put, splet raznih okolnosti me doveo na rub…” Ovako bi se mogao opisati jauk mostarskih beskućnika, poručuju iz Udruge Minores, jedine udruge u Mostaru, a i šire koja se bavi ovim pitanjem.

Minores skrbi za desetak beskućnika. Spavaju u podrumima, pustim objektima, na javnim mjestima. Imaju nisku razinu obrazovanja, zastarjela znanja koja im ograničavaju sudjelovanje na tržištu rada, ali i prava socijalne i zdravstvene skrbi. Mnogi nemaju ni osobne dokumente.

Kako bi ove nevidljive ljude integrirali u društvo, članovi udruge Minores imaju pune ruke posla.

Beskućnici su u sustavu gotovo nevidljivi. Bosna i Hercegovina ne posjeduje informacije o točnom i konkretnom broju beskućnika u državi. Ne postoji niti jedno jedino istraživanje o problemima i statusu beskućnika. Ne postoji niti jedna politika ili program koji bi poboljšao uvjete beskućnika.