Međunarodni dan kravate

Kravata je dekorativni odjevni predmet, oblika vrpce, koji se nosi oko vrata provučen ispod ovratnika košulje, izrađen od svile ili nekog drugog platna. Kravata, smatra se izvornim hrvatskim proizvodom, raširila se Europom u 17. stoljeću posredstvom hrvatskih vojnika u Tridesetogodišnjem ratu, na kojima je postala prepoznatljiv modni detalj. Među prvima su je prihvatili Francuzi, pa u njihov jezik dolazi pod nazivom cravate, a kasnije i u druge europske jezike pod sličnim nazivima. Riječ kravata dolazi od francuske riječi “croata”.

Od 18. listopada 2003. godine obilježava se Dan kravate. Tada je u Puli izvedena autorska instalacija Marijana Bušića Kravata oko Arene, koju su prikazivale i neke svjetske televizijske postaje i na taj način vidjelo ju je više od milijardu ljudi. HKZ Troplet je i ove godine u Mostaru obilježava Međunarodni dan kravate. U obilježavanju su sudjelovali:

Kraljica Katarina
Kraljica Katarina rođena je u Blagaju pored Mostara 1425. od Jelene Balšić i Stjepana Kosače, žena hrvatskog kralja i bana u Bosni Stjepana Tomaša Kotromanića.

Stolovali su u kraljevskom gradu Bobovcu pokraj Kraljeve Sutjeske. Kralj Stjepan Tomaš umire 1461., a nasljeđuje ga njegov sin iz prethodnog braka Stjepan Tomašević. Kraljici Katarini je dan naslov kraljice majke i nastavila je živjeti na kraljevskom dvoru. Nakon turskog osvajanja Bosne godine 1463. Kraljica Katarina privremeno se sklanja u ljetnikovac “Kozov Grad” iznad Fojnice. Konjima, po legendi “naopako” potkovanim, sa pratnjom povukla se na Kupres, zatim u Ston pa u Dubrovnik odakle odlazi u Rim. Kraljica Katarina Kosača-Kotromanić umrla je 25. listopada 1478., godine u Rimu. Njezino tijelo je položeno na počasno mjesto u bazilici Santa Maria in Aracoeli u Rimu.

Ilija Jakovljević
Ilija Jakovljević (Mostar 21. listopada 1898. – Zagreb 28. listopada 1948.) (zatvor Glavnjača u Beogradu??) bio je hrvatski književnik, odvjetnik i novinar iz BiH.

Između dva rata bavio se novinarstvom te pisao književne kritike, pjesme i pripovijetke, a od 1940. godine bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika. Bio je hrvatski intelektualac kršćanskog svjetonazora a kad je Ante Pavelić došao na vlast predložio je Iliji (kao eminentnom hrvatskom intelektualcu) da se pridruži ustaškoj vladi – što je ovaj odbio i time je kasnije dospio u logor u Staroj Gradiški. Zbog prijetnje ponovnog uhićenja od ustaške vlasti 21. rujna 1944. godine odlazi u partizane. Nakon Drugog svjetskog rata ponovno otvara odvjetničku pisarnicu u Zagrebu. Taj čovjek koji je za sebe govorio da ga nikad nije “privlačila aureola mučeništva” ostao je principijelan pa ga nova vlast zbog kršćanskog svjetonazora ubrzo opet šalje u zatvor – gdje je 1948. godine navodno počinio samoubojstvo.

Nobelovac Ivo Andrić
Ivo Andrić (Travnik, 9. listopada 1892. − Beograd, 13. ožujka 1975.), pjesnik, prozaik, književnik i diplomat iz Bosne i Hercegovine, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961. godine.

Ivo se je Andrić rodio u hrvatskoj obitelji Antuna Andrića, sudskoga podvornika i Katarine Pejić. U dobi od dvije godine ostaje bez oca i uskoro se s majkom seli u Višegrad kod očeve sestre Ane. Nakon završene osnovne škole upisuje sarajevsku Veliku gimnaziju. Dobivši stipendiju hrvatskoga kulturno-prosvjetnog društva „Napredak“, Andrić 1912. godine započinje studije na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu. Kasnije studira u Beču i Krakovu. Drugi svjetski rat proveo je povučeno u Beogradu, a poslije, 1946. godine bio je prvi predsjednik Saveza književnika Jugoslavije. Napisao je mnoštvo književnih djela a Ivo je Andrić u svijetu uglavnom poznat po svoja dva romana, «Na Drini ćuprija» i «Travnička hronika». Godine 1961. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.

Nobelovac Vladimir Prelog
Vladimir Prelog (Sarajevo, 23. srpnja 1906. – Zürich, 7. siječnja 1998.), bio je hrvatski i švicarski kemičar. Dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju 1975. godine.

Vladimir Prelog rođen je u Sarajevu 1906. godine od oca Milana i majke Marije. U rodnom Sarajevu pohađao je pučku školu, a nakon razvoda roditelja 1915. godine s ocem dolazi u Hrvatsku. Pučku školu završio je u Zagrebu, gdje je počeo pohađati i realnu gimnaziju. Odlazi na studij kemije u Prag, gdje je na Kemijsko-tehnološkom odjelu Tehničke visoke škole diplomirao 1928., a doktorirao 1929. godine. U Zagrebu je predavao organsku kemiju na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu a 1941. godine na poziv Lavoslava Ružičke odlazi u Švicarsku. Godine 1975. je dobio Nobelove nagrade za kemiju, za radove na području organskih prirodnih spojeva i stereokemije.

Antun Branko Šimić
Antun Branko Šimić (Drinovci kod Gruda, 18. studenoga 1898. – Zagreb, 2. svibnja 1925.), bio je hrvatski pjesnik, esejist, kritičar i prevoditelj.

Pučku školu pohađa u rodnim Drinovcima. Tri razreda franjevačke klasične gimnazije završava u Širokom Brijegu. Nakon Širokoga Brijega, upisao je četvrti razred gimnazije u Vinkovcima. Školovanje je nastavio u zagrebačkoj Donjogradskoj klasičnoj gimnaziji. Šimić bijaše pjesnikom izrazite težnje da zgusnutim, škrtim stihom intenzivira doživljaj svijeta. Takav je bio i kao esejist i kritik: volio je strogi red, čuvao se razlivenosti i praznine. Umro je od tuberkuloze pluća, u dvadeset i sedmoj godini, u Zagrebu 2. svibnja 1925. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.

Bruce Lee
Bruce Lee (San Francisco, 27. studenoga 1940. – Hong Kong, 20. srpnja 1973.), bio je hongkonško-američki glumac i majstor borilačkih vještina, koji je razvio sistem borilačke vještine, odnosno koncept samoobrane “Jeet Kune Do”.

Iako je od tragične i misteriozne smrti Brucea Leeja prošlo već 40 godina, njegovi filmovi se i danas prikazuju, a on je i dalje ikona popularne kulture, nadahnuće ne samo mnogobrojnim mladima, nego i filmašima, reperima, dizajnerima…

Aleksa Šantić
Aleksa Šantić (Mostar, 27. svibnja 1868. – Mostar, 2. veljače 1924.) bio je bosanskohercegovački pjesnik i akademik srpske nacionalnosti.

Aleksa Šantić rođen je u Mostaru u trgovačkoj obitelji. Gotovo cijeli život proveo je u rodnom gradu. Kroz neko vrijeme postaje jedan od glavnih utemeljitelja kulturnog pokreta u Mostaru i borbe protiv austrougarske okupacije. Najveća djela stvarao je krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Vrhuncem njegova stvaralaštva smatra se period od 1904. do 1912. Uzor su mu bili književnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović Zmaj, a od stranih najviše je poštovao njemačkog književnika Heinricha Heinea. Umro je 2. veljače 1924. u Mostaru od tuberkuloze.

Izvor: HKZ Troplet