Rajčica kao primjer teškog stanja u agraru

Malo je proizvođača koji mogu biti zadovoljni ovogodišnjim prodajnim cijenama povrća. Jedan od primjera za to su rajčice ili, kako ih na jugu Hercegovine obično zovu, “kavode”, odnosno “paradajz”, koje ni izbliza nisu ispunile očekivanja povrtlara.

Cijene su mizerne, prodaja slaba, a za ilustraciju stanja mogu poslužiti riječi Pere Jurkovića iz Gabele kod Čapljine koji kaže: – Obično nismo zadovoljni proizvodnjom od prije, a što idemo unaprijed, sve je lošije. Ja sam krenuo s rajčicom negdje 3. lipnja, stigao sam na tržnicu, imam izvrsne rajčice, prve sam prodao po devedeset feninga, a kasnije sam došao na osamdeset, sedamdeset i na pedeset! To je strašno loše, da ne kažem bezobrazno što nam rade. Tko su ti ljudi, tko im je to odobrio da oni, ako ih možemo nazvati ljudima, iz Makedonije, iz Albanije dovlače po 12 do 15 tegljača rajčice na Koridor (Brčko, op. a.) i rasprše je po BiH? Pa, mi ne možemo svoju robu prodati.

Uz uvoz, prva pomisao na uzrok niskih cijena je povećana proizvodnja, što, s obzirom na zapažanje agronoma Ivice Borovca, komercijalista rasadnika Adria Hishtil iz Gabele, velikog proizvođača sadnoga materijala, ne stoji: – Pa, ova godina išla je u smjeru da je bio odnos pedeset – pedeset rajčica i paprika, što je bilo neočekivano s obzirom na to da je rajčica puno zastupljenija, da je zanimljivija tržištu i količinski i kilažom nego paprika.

Kako nije bilo povećanja proizvodnje, upućuju i riječi Marijana Brajkovića, direktora zadruge “Matica” iz Višića, koja okuplja pedesetak kooperanata: – U odnosu na prošlu godinu bile su vidne neke promjene po pitanju sortimenta, pogotovu kad je riječ o plasteničkoj proizvodnji.

Vidljivo je bilo kako je posađeno dosta manje rajčice, a više paprike, pogotovo ove naše domaće sorte. Za razliku od BiH, u nekim zemljama u okruženju proizvodnja je u ekspanziji. Tako je agronom Ivica Borovac još proljetos upozoravao: – Često spominjemo Albaniju i jug Makedonije kao veliki market, veliko tržište, pogotovo Albaniju, brzorastuće. Tako su Albanci u siječnju posadili više od 35 milijuna rajčica, uglavnom će ta rajčica, vjerojatno, preplaviti naše tržište. To se i dogodilo, a u cijeloj priči zanimljiv je podatak kako su cijene rajčice tijekom lipnja, srpnja i prve polovine kolovoza bile uglavnom od 50 feninga do jedne marke. Usporedbe radi, bile su identične cijenama tijekom ljeta 2001. godine. Dakle, u proteklih 17 godina cijena se nije povećavala, dok su troškovi rasli, od obrade zemljišta, energenata, sredstava za prihranu i zaštitu, do ambalaže.

Na upit koja bi cijena rajčice bila rentabilna, Pero Jurković, povrtlar iz Gabele, kaže: – Zadovoljan bih bio, evo, potpisat ću to, da moje rajčice, od prve do zadnje, budu 1,10 KM. Da budu… Plasman proizvoda Neizvjesnost u pogledu plasmana vatra je na kojoj se prže domaći proizvođači. Kad posiju sjeme ili kupe sadnicu, nikada nisu sigurni hoće li na proizvodnom ciklusu, primjerice rajčica, koji traje oko pola godine, nešto zaraditi.

Zanimljivo je zapažanje proizvođača – prodavača s veletržnice u Tasovčićima, koji konstatiraju kako su domaće rajčice stalno imale nisku cijenu, ali da su se, kako kažu, “pokupile”, što znači – nisu se bacale. Posve logično, imajući u vidu činjenicu da je proizvodnja u opadanju. To posredno upućuje na kupovnu moć potrošača, kao i još neke elemente koje cijela priča o proizvodnji i plasmanu rajčica otvara, a slično se može reći i za još neke kulture.

Ipak, ako ova godina bude za zaborav, nada postoji za godine koje predstoje. Dolazak Podravke u Hercegovinu i konstatacija kako je urod rajčice ovdje višestruko bolji nego u Istri bude optimizam kod proizvođača. Mnogi vjeruju kako će prehrambeni gigant poboljšati stanje na ovim prostorima.

(www.vecernji.ba)