“S vjeronauka u nebo”

U nedjelju, 11. studenog na večernjoj svetoj misi koju je predvodio don Željko Majić u mostarskoj katedrali obljižena je 24. godišnjica od tragičnog ubojstva dvije djevojčice, Antonije Sesar i Danijele Vidović.
Neprijateljska granata koja je pala kod mostarske katedrale 11. studenog 1994. godine odnijela je živote ove dvije djevojčice koje su samo željele taj dan biti na satu vjeronauka.

Sva bezumnost i strahota rata iskazana je u ovome slučaju, a nikada pred sudom nisu odgovarali oni koji su počinili ovo zlo djelo. Veselu dječiju priču i igru, pedesetak učenika koji su redovito išli na crkveni vjeronauk u mostarskoj katedrali prekinula je 11. studenog 1994. godine snažna eksplozija.
Krv, panika, plač odjekivali su i onako ranjenom mostarskom katedralom.

Župni vikar don Davor Berezovski držeći u ruci knjigu koju je priredio u znak pogibije ove dvije mlade djevojke, pokaziva nam mjesto gdje je granata pala. I sada su vidljivi ožiljci po betonu, koji ni nakon dvadeset četri godine nisu izblijedili.

Dok je župnik don Tomislav Majić raspustio prvu i čekao drugu grupu u kojoj su bili Antonija i Danijela, tenkovski projektil s Veleža nije dopustio da ove učenice uđu u vjeronaučnu učionicu. Granata je pala između župnog ureda i katedrale gdje se nalazi učionica za vjeronauk. “Dok su dječaci igrajući se, rasporedili ispred katedrale djevojčice su se pripremale za vjeronauk ponavljajući gradivo. U jednom trenutku začula se jaka eksplozija, i krvi je bilo svuda”, navodi don Davor.

Jedna od tragično preminulih djevojčica prilikom komentiranja ratnih strahota tih godina, postavljala je pitanja: zašto rat, zašto pucanje, ali i zašto pucanje u blizini Crkve? Kome smetaju ljudi koji se mole Bogu? Njihova vjera bila je jača od svakog straha, a oružje su im bili krunica, sveta misa, i redoviti vjeronauk.

“Iako su primile sakrament svete Potvrde u mjesecu svibnju te godine, ove djevojčice nastavile su ići na Crkveni vjeronauk”, ističe don Davor Berezovski, navodeći kako je to danas “nezamislivo”, obično se događa da učenici kada prime sakrament Svete Potvrde, prestaju ići na crkveni vjeronauk.

Tko je ubilačku granatu poslao među djecu na vjeronauku ni dvadeset četri godine poslije još nije poznato. “Ne samo da nisu odgovarali, nego koliko je nama poznato nadležne institucije uopće nisu pokrenuli istraživanje o ovom slučaju”, govori don Željko Majić, generalni vikar.

Projektil mržnje i zla prekinuo je njihov život u trenutku kada su u mislima imale poruku evanđelja o ljubavi i oprostu, koje su upravo čule na svom posljednjem vjeronauku. I krševiti hercegovački kamen plakao je te nedjelje. Ostala su samo sjećanja na najteže dane, kada je mržnja gutala nevinu dječicu. Antonija i Danijela sahranjene su 13. studenog 1994. godine na groblju Masline.