Sudbina Liska parka i dalje dijeli mišljenja u Mostaru

Pitanje uređenja, i uopće postojanja Liska parka u Mostaru, oduvijek je bila tabu tema. U tom parku početkom rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. i 1993. godine ukopane su prve mostarske žrtve. I dok su tijekom poraća većina Hrvata i Srba premjestili ostatke svojih najmilijih, park je i danas mjesto posljednjeg počivališta stradalih. Jedinstveno je to mjesto gdje su na otprilike 800 metara kvadratnih na jednom mjestu počivali ljudi svih vjera i nacionalnosti.

Tijekom 1992. i dijelom 1993. godine u ovom parku je ukopana 461 osoba. Nakon rata, na zahtjev rodbine ekshumirana je trećina pokojnika.

Pitanje prostora i uređenja Liska parka za mnoge je osjetljiva tema. Dok jedni traže da se ovom mjestu treba vratiti ranija namjena zelene gradske površine, drugi smatraju da se on u budućnosti tretira kao mjesto koje treba zaštititi od uništavanja. Jedan od načina je sadnja zelenih sadnica koje bi trebala označiti prostor groblja, a ne svojevrsni parking.

Naime, Liska groblje je na zapadnoj strani Mostara i taj dio trebao bi biti pod nadležnošću Javnog poduzeća Parkovi. Tijekom telefonskog razgovora, na sam upit o uređenju ovog parka, naišli smo na negodovanje u ovom poduzeću. S druge strane, u krovnom Javnom poduzeću Komunalno Mostar rekli su nam kako oni djeluju po nalogu grada te kako nisu nikome izdali niti proslijedili radni nalog za sadnju nove zelene ograde oko Liska parka.

Liska park za mnoge je područje besplatnog parkinga. U blizini su i kontejneri za smeće, a na pedesetak metara udaljenosti od grobova je donedavno bio postavljen i lunapark. I dok se sve to događa oko nečijih posmrtnih ostataka, Grad Mostar i dalje drži svoju sigurnu poziciju ignoriranja i šutnje.