Vjernici se za Uskrs pripremaju molitvom, postom, odricanjem…

Uskrs je oduvijek bio najveći kršćanski blagdan. Prije Uskrsa vrijeme je korizme u kojem se vjernici pripremaju za slavljenje Uskrsa molitvom, postom, odricanjem, slušanjem i čitanjem Božje riječi te dobrim djelima. To je prilika svakome za novi početak u životu, da učini nešto dobro, popravi loše i krene u dobrom smjeru. Korizma traje 40 dana, počinje na Pepelnicu, a završava pred misu večere Gospodnje na Veliki četvrtak. Kršćani diljem svijeta u Velikom tjednu odlaze na svetu ispovijed kako bi im se odriješili grijesi.

Nekada su svi dani Velikoga tjedna bili naglašeniji u svjetlu pokore, pa je tako bio običaj da se cijeli tjedan posti, da se bdije posebno moleći te da se ostave po strani svi težački poslovi koji nisu nužni. Veliki četvrtak označava posljednji dan korizme, a na taj dan navečer započinje vazmeno trodnevlje. Istog dana, navečer se u svakoj župi slavi misa Gospodnje večere. Riječ je o spomenu na Kristovu posljednju večeru, kada je ustanovio euharistiju. Liturgijski obred toga dana propisuje da se nakon čitanja evanđelja može izvršiti obred pranja nogu, a kao spomen na Njegov čin ljubavi i poniznosti izvršen na Posljednjoj večeri, točnije na pranje nogu apostola. Hvalevrijedno je i to da se u većini župa u BiH izvršava čin pranja nogu. Nakon mise se Svetootajstvo prenese u pokrajnju kapelu ili na drugo prikladno pripremljeno mjesto, a svi se ukrasi s oltara odnesu. Simbolički, to pokazuje kako započinje vrlo ozbiljno vrijeme Kristove muke, a u tom se smislu upriličuje barem jednosatno klanjanje pred Svetootajstvom. Veliki petak označava spomen na Kristovu smrt pa toga dana nema mise, nego se upriličuju obredi Velikoga petka. I na ovaj veliki dan, kao i na Cvjetnicu, čita se ili pjeva Muka, s tim da je uvijek po Ivanu.

Može se također rasporediti po ulogama, s jednakom preporukom da svećenik izgovara sve one dijelove koji se pripisuju Kristu. Drugi dio liturgijskog obreda je ljubljenje križa, dok posljednji čini sveta pričest. Velika subota predstavlja spomen na Kristov počinak u grobu, pa toga dana nema sv. mise. Tada se najčešće se upriliči vazmeno bdijenje, točnije znakovita čitanja. Najprije se čitaju tekstovi iz Staroga zavjeta. Nakon posljednjega čitanja svećenik zapjeva “Slava Bogu na visini”, a potom se čita poslanica, pjeva ponovno “Aleluja”. Ponovno počinju svirati orgulje, pale se svijeće na crkvenom oltaru i zvone sva zvona. Nastupa radost jer je Krist uskrsnuo, pobijedio smrt, otvorio rajske dveri…