8.8 C
Mostar

Kihanje kod djece, veliki ili mali problem?

Drugi upravo čitaju

Kihanje je najčešći simptom virusnih infekcija u pedijatriji, češći od povišene temperature.

Jedino što roditelji ne obraćaju previše pozornosti na nos, ne boje se i ne smatraju bitnim kad im curi i/ili kad je začepljen.

Zato je temperatura kraljica, a kijavica običan pijun na šahovskoj ploči roditeljske brige.

Sam pojam je nejasan, da budemo iskreni. Pod kihavicom većina nas misli na curenje nosa i kihanje, a pred očima nam iskaču karikature ljudi s crvenim nosovima, umotanih u deku i s nogama u lavoru.

No, kada nemamo odgovarajući termin za “rinitis”, ostaje da kijavicom nazivamo i kad nos curi i kad je začepljen, bez obzira ima li kihanja ili ne.

Najčešće roditelji, ali i sama djeca, niti ne primijete da je nos začepljen (pogotovo ako su i alergični, pa je to “normalno stanje”).

Ne shvaćajući da je nos glavni krivac za grlobolju i suhi kašalj, a o upalama uha da i ne govorimo.

Osim kod beba, kod kojih ne može proći nezapaženo. Što je beba manja, problem sa začepljenim nosom je veći.

Ne mogu jesti, ne mogu spavati, plaču barem duplo više nego inače, imaju i grčeve više nego inače (jer puštaju dojku da dišu i tako gutaju zrak). Sve u svemu, noćna mora.

Pogotovo novopečenim roditeljima koji ne znaju kako pomoći bebi koja se (iz njihove perspektive) “guši”.

kihanje

Je li čišćenje nosiljke za djebu doista tako važno?

Nakon što ste utvrdili da nešto morate poduzeti, na scenu stupaju razne sprave za “mučenje” u obliku pumpica, cjevčica (sve uz usisivač), neke čak stavite u usta i usisavate bebinu slinu ( “bljak”), plus 9000 različitih savjeta kako to sve uopće napraviti.

Naravno, u glavi vam se vrti pitanje: “Mora li sve ovo stvarno?”. Nažalost, sve dok netko ne dobije Nobelovu nagradu za učinkovito rješavanje globalnog problema začepljenih nosića kod beba ili dok dijete ne odraste i nauči samo ispuhati nos (vidio sam puno školaraca koji to ne znaju raditi) ), ostaje vam “što se mora.”

A to je redovita toaleta nosiljke.

Koliko često? Koliko je potrebno da beba spava, jede, diše… Kako? Međutim, znate kako.

Nećete znati koja vam metoda odgovara dok je ne isprobate. Moj savjet i preporuka za metodu “NoseFrida”, odnosno cjevčicu čiji jedan kraj roditelj drži u ustima i polako, ali ipak dovoljno snažno usisava sekret. Neće ti slina u grlo, ne boj se.

kihanje

Postoji zamjenjivi filtar koji sprječava udisanje te sluzi. U svakom slučaju, ne očekujte da će sada izaći more sline.

Naprotiv, “novopeci” se uglavnom razočaraju kad shvate da je to takva muka zbog jedva vidljivog žutozelenog vrha dugog nekoliko milimetara.

E, ali kada djetetu lakne nakon takve “usluge”, onda shvatite koliko je bebin nosić malen i koliko je mala količina sekreta dovoljna da ga ometa pri disanju.

Curenja su obično mnogo manje neugodna i lakše se s njima nositi, jednostavno zato što je lakše izaći van kada postoji nešto za izvaditi.

No, suhi sekret, negdje straga, koji se samo čuje, ali nikad ne vidi ili još teže izvlači, pravi je Tantalove muke za roditelje.

Tu na scenu stupa fiziološka otopina.

Što je zapravo fiziološka otopina i čemu služi?

Saline je doslovno slana voda, ali ako ćemo pošteno, more je također “samo slana voda” pa ga volimo.

Rade se različite koncentracije, od “obične” fiziološke otopine s koncentracijom soli od 0,9% (što je u rangu s krvlju, pa će se ubuduće pod “fiziološkom otopinom” označavati ova koncentracija) do “hipertonične” od 3% (što je u rangu s morskom vodom).

U medicini se koriste i neke druge koncentracije, ali za toaletu nosa sve se svodi na ovaj raspon.

Možete koristiti običnu, u bočici kao za infuziju pa ispirati pomoću šprice, ima puno varijanti za najmanju dob u obliku plastičnih ampula (Bebisol i sl.) od 5 ml iz kojih se direktno istiskuje u nos, no većina ih je u obliku spreja (Nisita, Physiomer, Marisol, Tetrisal, AquaMaris, Marimer i deseci drugih marki sa zajedničkom koncentracijom od 0,9%).

kihanje

Sama fiziološka otopina potpuno je sigurna za upotrebu od rođenja. Potreban je oprez kada je u pitanju jačina mlaza.

Uvodimo li preagresivno fiziološki, jakim mlazom usmjerenim prema središnjem septumu nosa, može se dogoditi da ozlijedimo nježnu sluznicu i malo prokrvarimo.

Nisu to veće ozljede, ali su upozorenje da budemo malo nježniji, da koristimo fiziološke kapi ili posebne sprejeve za bebe koji imaju kontrolirani mlaz.

Svakako, ne smijemo se obeshrabriti i odustati od “službe” nosa, jer sluznica je najosjetljivija i najviše krvari kada je suha, kada je napadnu virusi i alergeni.

Fiziološka otopina nije lijek, ona je pomoćno sredstvo koje vlaži sluznicu nosa, natapa suhi sekret koji čujemo ali ne možemo izaći, razrjeđuje gust sekret koji se teško iskašljava.

Ove funkcije zahtijevaju vrijeme i upornost. Kada tanjur nije jako zaprljan, već samo želite oprati prašinu, jer je, primjerice, dugo stajao, tada ga je dovoljno samo isprati pod tekućom vodom.

No, ako se radi o zagorenoj tavi koja je stajala par dana, tada mlaz vode nije toliko učinkovit i morate je namakati nebrojeno puta kako biste odvojili skorele naslage.

Isto je i s tvojim nosom i fiziološkom otopinom. Nije baš učinkovito, ali to je jedino što možemo učiniti.

Zašto ne stavljamo bebama “prave kapi za nos”?

Ako nastavimo s kuhinjskom analogijom i pustimo tavu (odnosno nos) da se i dalje suši, odnosno ne poduzimamo baš ništa po tom pitanju, samo je onda nikada nećemo dobro oprati.

Ponekad morate koristiti “deterdžent” i tada ide brže i učinkovitije. To se odnosi na djecu stariju od 2 godine kada se već mogu koristiti “prave” kapi za nos.

Mislim na vazokonstriktore kao što su Operil, Olynth, Nafazol, Snoop… Ima i drugih vrsta kapi i sprejeva, ali to nisu “prave kapi za nos” tj. nisu vazokonstriktori.

Obično su to i fiziološke otopine u kombinaciji s nekim dodacima (hijaluronska kiselina, pantenol, ektoin i sl.).

Za njih, kao i za vazokonstriktore, vrijedi pravilo da se smiju koristiti samo po preporuci liječnika.

Vazokonstriktori su uvijek kapi, vrlo često su u obliku spreja, no u daljnjem tekstu ćemo ih zvati samo “prave kapi za nos”.

Zašto pravo? Pa zato što im je to glavna i jedina funkcija – smanjiti sekret i odčepiti nos.

Djelotvorni su, ali ponekad stvarno ne traju dugo (kada su tegobe izraženije).

U tim slučajevima NIKADA ne povećavajte količinu kapi ili učestalost davanja bez pomoći liječnika!

Riječ je o lijekovima, a ne o pomagalima, i mogu imati neugodne nuspojave (pospanost ili razdražljivost, sniženje tjelesne temperature, oštećenje sluznice).

kihanje

Fiziološka otopina je sigurnija, možemo je koristiti bezbroj puta bez liječnika.

Za djecu mlađu od 2 godine to je jedino rješenje, jer u toj dobi ne preporučamo “prave kapi za nos” (vaš pedijatar ponekad može napraviti iznimku, ako to situacija zahtijeva, i eventualno predložiti razrjeđivanje).

No, za djecu stariju od 2 godine, a posebno za školsku djecu, „prave kapi za nos“ su spas i pravo olakšanje.

Samo ih trebamo koristiti mudro – jednom kada počnemo, 2-3 puta dnevno, ne prekoračujući dozu određenu prema dobi djeteta, ali i bez preskakanja i prekida, ne dulje od 7 dana osim po nalogu liječnika.

Kada se takve kapi koriste samo “po potrebi”, onda dolazimo do dugotrajne (zlo)upotrebe kapi gdje ne dobivamo rezultate koje očekujemo.

Osim toga, može doći i do obrnutog učinka (tzv. medikamentoznog rinitisa), gdje je nos u sve lošijem stanju, umjesto da se stanje popravi.

Koja je namjera hipertonije saline?

Hipertonična otopina zapravo je koncentriranija (oko 3%), odnosno slanija fiziološka otopina.

Sol sa sobom “povlači” vodu, pa samim time hipertonična otopina “povlači” više sekreta od “obične” fiziološke otopine, odnosno učinkovitija je.

Jednako je siguran, ali ipak ograničavamo njegovu upotrebu na 3-4 puta dnevno.

To su sprejevi kao što su Marisol hypertonic, Marissimo, Physiomer hypertonic, Quixx extra, Sinomarin i slični.

Smijemo li bebi inhalacijati fiziološkom otopinom?

Da, običnu fiziološku otopinu, obično od 2,5 ml, može inhalirati i vrlo mala beba, ali ne očekujte da će inhalacija zamijeniti pravu “uslugu” nosiljke.

Više je sjajno sredstvo za namakanje i predčišćenje.

Zato je najbolje pokušati osobno izvući ono što možete izvući nakon samo takvog udisaja…

Druga stvar je udisanje hipertonim rješenje, već spada u liječenje, obično bronhiolitisa, a služi i za razrjeđivanje sekreta (ali ovaj put zaglavljenog u bronhima) i olakšava iskašljavanje.

O tome u drugoj priči.

Kako se čisti bebi nos?

Sama tehnika čišćenja pijeska ovisi o tome koju pumpu odaberete. Ali neke osnovne smjernice su:

– ležeći položaj za bebe, a nešto starije mogu biti u krilu jednog roditelja, dok drugi “radi”

– pomoćnik vam je svakako potreban, barem dok se ne naviknete, a onda možete dijete zamotati u ručnik ako je uopće potrebno ili će jednostavno bolje surađivati ​​kad odrastu

– u ležećem položaju malu bebu treba okrenuti na bok kada se fiziološki uvuče, a uvijek je prvo stavljamo u “gornju” nosnicu

– ubacite par kubika ako koristite špricu, raspršivači već imaju ograničenje koliki će mlaz biti, s oznakom “baby” pogodni su i za najmlađe. Iako veća djeca mogu i više, novorođenčadi je za početak dovoljan jedan mililitar

– nikada ne usmjeravajte mlaz prema nosnoj pregradi

– pričekajte desetak sekundi između ubacivanja fiziološke otopine (mi to zovemo “ispiranje” ili “namakanje” nosa) i usisavanja sekreta pumpicom ili cjevčicom

– ako ste drugi kraj cjevčice stavili u usta, povukli ste i ništa se nije dogodilo, ponovno ga smočite i povucite jače.

– ako je “kruška” ili slična pumpica, prvo je stisnite i stisnite u nosnicu (opet ne prema pregradi), zatim je pustite dok je još u portu i izvucite van

– možete odmah ponoviti postupak ako niste zadovoljni rezultatom, a sigurni ste da se ima što izvući

– iako sve izgleda komplicirano, grubo i bez puno efekta, sve što ste učinili i pokušali veliki je korak naprijed i neizmjerna pomoć vašem blagu da diše.

Kako to da je djetetu nos i dalje začepan iako ga redovito “servisiramo”?

Zato što je slana voda, a ne magija koja rješava sve naše probleme. Da bi nešto bilo potpuno sigurno i za najmlađu dob, mora biti što prirodnije (tj. fiziološki, kakvo je u našem organizmu), a samim time i ne pretjerano učinkovito.

Ali zato možemo ponavljati češće nego što bismo s lijekom, ne treba nam liječnik, intervenirat ćemo usred noći ili dana, ako je djetetu dobro.

U svakom slučaju, čak i ako naizgled nema očitih rezultata (nos je i dalje začepljen), uspjeh je i izostanak komplikacija, poput upale uha na primjer.

Najlakše je odustati, pogotovo jer ni bebe nisu baš oduševljene i jako plaču tijekom samog procesa.

Ali to je i prirodno, jer kako bi vam inače rekla “Hej, zašto mi to guraš u nos, škaklja me i slijeva mi se u grlo”, a ni odraslima sve te radnje ne bi bile ugodne iako nemojte uopće povrijediti ili naškoditi.

I nije da imaš neko drugo rješenje za tu dob…

VRIJEDI LI TO TOLIKE MUKE?

Ne podcjenjujte taj preslatki ukras na bebinom licu, on također igra važnu ulogu u imunitetu i zaštiti od virusnih infekcija.

Čist nos i čiste ruke (uz dijetu i san) osnovna su barijera protiv svake vrste virusa, valjda smo svi naučili prošle godine.

Naravno, kihanje može biti i alergijskog porijekla, ali to je posebna tema. Bože, koliko nauke oko jednog nosa.

Čistite nosiće i kahlice, pazite, ali i uživajte u druženju sa svojim najmlađima.

Preporuka:

MOŽDA VAS ZANIMA